Orešek (Lenjingradska oblast)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tvrđava Orešek
Pogled iz vazduha
Opšte informacije
MestoŠliseljburg
Država Rusija
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastanka1343
Tip kulturnog dobraMuzej
Stepen zaštiteSvetska baština Uneska
VlasnikRuska Federacija
Nadležna ustanova za zaštituIstorijski muzej Sankt Peterburga
Zastava Uneska Baština Uneska, objekt № 540-005
eng. • fra.

Tvrđava Orešek (rus. Крепость Оре́шек; šved. Nöteborg) predstavlja istorijsko utvrđenje na malenom istoimenom ostrvu na reci Nevi, na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Tvrđava se nalazi na samom izlazu reke Neve iz jezera Ladoge, nasuprot grada Šliseljburga, na području Kirovskog rejona Lenjingradske oblasti.

Utvrđenje je 1323. godine osnovao novgorodski knjaz Jurij Danilovič. Utvrđenje su 1612. godine zauzeli švedski osvajači i pod vlašću švedske krune ostalo je sve do 1702. godine kada je Petar Veliki povratio rusku vlast nad tim područjem. Početkom XVIII veka tvrđava je služila kao zatvor za političke zatvorenike.

Oreševska tvrđava se od 1990. godine nalazi se na list svetske baštine Uneska kao deo Istorijskog jezgra Sankt Peterburga i okoline (objekat № 540-005).[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Spomen kamen u sećanje na potpisivanje Orehovskog mira 1323. godine.

Tvrđavu Orešek (ponekad poznata i kao Orehov) osnovao je 1323. godine novgorodski knjaz Jurij Danilovič, ukuk Aleksandra Nevskog. Iste godine u utvrđenju je potpisan prvi mirovni ugovor (Orehovski mir) između Novgorodske republike i Švedske, kojim su određene granice između dve države. U Novgorodskom letopisu iz tog perioda stoji:

„U leto božije 6831. (1323. god. po novo kalendaru) prohodiše Novgorodsci s knjazem Jurijem Danilovičem na čelu ka Nevi i podigoše grad na ušću Neve na Orehovskom ostrvu; dođoše tu i izaslanici visoki švedskoga kralja i mir večni potpisaše s knjažem našim i s Novim gradom...“[2]

Godine 1333. utvrđenje i naselje oko njega predano je na upravu litvanskom knjazu Narimuntu, formirana je vazalna Orehovska kneževina na čije je postavljen Narimuntov sin Aleksandar. Međutim kako se Litvanija 1338. svrstala na stranu Šveđana u ratu protiv Novgoroda, utvrđenje ponovo postaje delom Novgorodske Republike. U narednim godinama tvrđava je često prelazila iz ruke u ruke. Godine 1352. drvene zidine su zamenjene kamenim bedemima, a podignute su i kule stražare.

Opsada Noteborga 1702. godine
Unutrašnjost tvrđave

Nakon što je 1462. godine Novgorodska republika postala delom Velike moskovske kneževine naglo je porastao značaj tvrđave Orešek kao strateškog vojnog uporišta u severnom delu kneževine. Tvrđava je bila u potpunosti renvirana i dodatno utvrđena. Tokom rusko-švedskih ratova Orešek je često bio na meti švedske vojske. U septembru 1611. godine Šveđani, predvođeni Jakobom Delagardijem su okružili tvrđavu i nakon devetomesečne opsade u maju 1612. godine uspeli i da je zauzmu. Švedsku opsadu preživelo je tek oko 100 ruskih vojnika od ukupno 1.300 koliko ih je tu bilo stacionirano. Šveđani su tvrđavu nazvali Noteborg. Tvrđava je ostala pod švedskom vlašću sve do 1702. godine, odnosno do 22. oktobra iste godine kada je ruska vojska predvođena lično imperatorom Petrom Velikim uspela da povrati tvrđavu Orešek (Veliki severni rat).

Nakon osnivanja Kronštata na obali Finskog zaliva 1703. godine značaj Oreškovske tvrđave kao vojnog utvrđenja je značajno opao, a samo utvrđenje je pretvoreno u zatvor za političke protivnike vlasti. Prvi poznati zatvorenik u tvrđavi bila je Marija Aleksejevna (17181721), sestra Petra I, a 1725. godine tu je bila zatvorena i njegova prva supruga Jevdokija Lopuhina. U tvrđavi je bio zatočen, a potom 1764. godine i ubijen prilikom pokušaja bega imperator Ivan VI Antonovič. Godine 1861. utvrđenje je pretvoreno u zatvor za vojne dezertere. Zatvorske prostorije su renovirane i proširene 1883. godine, stara tamnica je preuređena i formirano je deset jednokrevetnih ćelija za najteže osuđenike, a sagrađena je i nova zatvorska zgrada na dva sprata sa 40 ćelija. Zatvorski kompleks dodatno je proširen novim objektima za pritvorenike tokom 1907. i 1911. godine, a broj političkih zatvorenika u tom periodu je naglo rastao.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Spomenik braniocima tvrđave u Drugom svetskom ratu

Tokom Drugog svetskog rata tvrđava je doživela velika razaranja. Punih 500 dana (od 1941. do 1943) pripadnici 1. divizije NKVD-a i mornari 409. pomorske baterije Baltičke flote uspešno su odolevali napadima nemačkih trupa sa leve obale Neve iz pravca Šliseljburga, ne dozvoljavajući neprijateljima da pređu na desnu obalu i tako prekinu „Put života“ kojim je dopremana pomoć opsednutom Lenjingradu. Na teritoriji tvrđave se nalazi masovna grobnica u kojoj su sahranjena 24 sovjetska vojnika stradala tokom rata u tvrđavi. U znak sećanja na herojski otpor okupatoru, braniocima tvrđave je 9. maja 1985. godine podignut spomenik.

Koliki je bio moral branilaca tvrđave najbolje govori vojnička zakletva koju su sovjetski vojnici ponavljali svaki dan:

Mi branioci Oreškovske tvrđave, kunemo se da ćemo da branimo ovu zemlju do poslednje kapi krvi.
Nikada i ni pod kojim okolnostima se nećemo predati.
Bićemo ovde do kraja.

Svetska baština Uneska[uredi | uredi izvor]

Oreškovska tvrđava je 1990. godine uvrštena na listu Uneskove svetske baštine kao istorijski kompleks od izuzetnog značaja. Na Uneskovoj listi tvrđava se vodi kao deo zaštićenog kompleksa Istorijski centar Sankt Peterburga i okolni spomenici rus. Исторический центр Санкт-Петербурга и связанные с ним группы памятников.

Ruševine pravoslavne crkve u samom središtu utvrđenja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Historic Centre of Saint Petersburg and Related Groups of Monuments
  2. ^ Originalni tekst iz Novgorodskog letopisa: «В лето 6831 (1323 от Р. Х.) ходиша Новгородци с князем Юрием Даниловичем в Неву и поставиша город на усть Невы на Ореховом острову; ту же пріехавше послы великы от Свейского короля и докончаша мир вечный с княземъ и с Новым городом по старои пошлине…»

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]