Osvetnici (izraelska paravojna formacija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Osvetnici (hebr. נקם , 'osveta') bila je paravojna organizacija od pedesetak preživelih Holokausta koji su, posle 1945. godine, tražili osvetu za ubistvo šest miliona Jevreja tokom Holokausta. Predvođena Abom Kovnerom, grupa je nastojala da ubije šest miliona Nemaca u obliku neselektivne osvete, „nacija za naciju“.[1] Kovner je otišao u mandat nad Palestinom kako bi obezbedio velike količine otrova za trovanje vodovoda da bi ubio veliki broj Nemaca. Njegovi sledbenici su se infiltrirali u vodovodni sistem Nirnberga. Međutim, Kovner je uhapšen po dolasku u britansku zonu okupirane Nemačke i morao je da baci otrov preko palube.

Nakon ovog neuspeha, Osvetnici su se okrenuli „planu B”, ciljajući nemačke ratne zarobljenike koje je vojska Sjedinjenih Država držala u američkoj zoni. Nabavljali su arsen lokalno i infiltrirali se u pekare koje su snabdevale ove zarobljeničke logore. Zaverenici su otrovali 3.000 vekni hleba u Konsum-Genossenschaftsbäckerei (pekari potrošačke zadruge) u Nirnbergu, koja je razbolela više od 2.000 nemačkih ratnih zarobljenika u logoru Langvaser. Međutim, grupi se ne može pripisati nijedan poznati smrtni slučaj. Iako neki smatraju da su Osvetnici bili teroristička organizacija, nemački javni tužioci su 2000. godine odbacili slučaj protiv dvojice njenih članova zbog „neobičnih okolnosti“.[2]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Tokom Holokausta, nacistička Nemačka, njeni saveznici i saradnici ubili su oko šest miliona Jevreja, na razne metode, uključujući masovna streljanja i gasenje.[3][4] Želja za osvetom, bilo protiv nacističkih ratnih zločinaca ili celog nemačkog naroda, bila je široko rasprostranjena.[5] Od kasne 1942. godine, kada su vesti o Holokaustu stizale u Mandatarnu Palestinu, jevrejske novine su bile pune poziva na odmazdu. Jedan od vođa ustanka u Varšavskom getu, Jicak Zakerman, kasnije je rekao da "ne poznaje Jevreja koji nije bio opsednut osvetom".[6] Međutim, vrlo mali broj preživelih je reagovao na ove fantazije, umesto toga fokusirajući se na obnovu svojih života i zajednica i obeležavanje sećanja na one koji su poginuli. Sve u svemu, izraelska istoričarka Dina Porat procenjuje da je oko 200 ili 250 preživelih Holokausta pokušalo da izvrši nasilnu osvetu, od kojih je značajan deo bio u Osvetnicima.[7] Uključujući atentate koje je izveo Mosad, ove operacije su odnele živote od čak 1.000 do 1.500 ljudi.[6]

Formiranje organizacije[uredi | uredi izvor]

Godine 1945. Aba Kovner je, nakon što je posetio mesto masakra u Ponarima i logor za istrebljenje u Majdaneku, i upoznao preživele iz Aušvica u Rumuniji, odlučio da se osveti. On je regrutovao oko 50 preživelih Holokausta, uglavnom bivših jevrejskih partizana, ali uključujući i nekoliko onih koji su pobegli u Sovjetski Savez. Regrutovani zbog svoje sposobnosti da žive prikriveno i da se ne slome, većina je bila u ranim dvadesetim i potiču iz Vilnjusa, Rovna, Čenstohove ili Krakova.[6][8]

Članovi grupe su verovali da poraz nacističke Nemačke ne znači da su Jevreji sigurni od još jednog genocida na nivou holokausta. Kovner je verovao da je proporcionalna osveta, ubijanje šest miliona Nemaca, jedini način da se neprijatelji Jevreja nauče da ne mogu nekažnjeno delovati: „Taj čin bi trebalo da bude šokantan. Nemci treba da znaju da posle Aušvica nema povratka u normalnost“.[9] Prema rečima preživelih, Kovnerova „hipnotička“ elokvencija je stavila reči na emocije koje su osećali. Članovi grupe su smatrali da tadašnji zakoni nisu bili u stanju da adekvatno kazne tako ekstreman događaj kao što je holokaust i da se potpuni moralni bankrot sveta može izlečiti samo katastrofalnim retributivnim nasiljem.[6] Porat pretpostavlja da su Osvetnici bili "neophodna faza" pre nego što bi ogorčeni preživeli bili spremni "da se vrate životu društva i zakona".[10]

Vođe grupe su formirale dva plana: plan A, da se ubije veliki broj Nemaca, i plan B, da se otruje nekoliko hiljada SS zarobljenika u američkim logorima za ratne zarobljenike.[11] Iz Rumunije Kovnerova grupa je otputovala u Italiju, gde je Kovner bio toplo primljen od vojnika Jevrejske brigade koji su želeli da pomogne u organizaciji Alija Bet (ilegalna imigracija u Mandatarnu Palestinu). Kovner je to odbio jer je već bio spreman za osvetu.[12] Osvetnici su razvili mrežu podzemnih ćelija i odmah krenuli u prikupljanje novca, infiltriranje u nemačku infrastrukturu i obezbeđivanje otrova. Grupa je primila veliku zalihu nemačke falsifikovane britanske valute od emisara Hašomera Hacaira, primorala je špekulante da daju doprinos, a takođe je dobila nešto novca od simpatizera u Jevrejskoj brigadi.[13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Porat 2009, str. 215.
  2. ^ Sprinzak & Zertal 2000, str. 40; Melnick 2007, str. 154; Khan, Swerdlow & Juranek 2001, str. 4; Waligorska 2014, str. 111.
  3. ^ Stier 2016, str. 34.
  4. ^ Porat 2009, str. 211.
  5. ^ Porat 2009; Fritz 2004.
  6. ^ a b v g Aderet, Ofer (8. 11. 2019). „'An Eye for an Eye': The Jews Who Sought to Poison Six Million Germans to Avenge the Holocaust”. Haaretz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 11. 2019. 
  7. ^ Porat 2009, str. 235.
  8. ^ Porat 2009, str. 211, 216.
  9. ^ Porat 2009; Fritz 2004; Segev 2000.
  10. ^ Porat 2009, str. 216; Sprinzak & Zertal 2000, str. 33.
  11. ^ Segev 2000, str. 142.
  12. ^ Porat 2009, str. 212.
  13. ^ Porat 2009, str. 216–217.