Ostrva Princa Edvarda

Koordinate: 46° 46′ 23″ J; 37° 51′ 09″ I / 46.773056° J; 37.8525° I / -46.773056; 37.8525
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ostrva Princa Edvarda
Prince Edward Islands
Ostrva Princa Edvarda i Marion
Ostrva Princa Edvarda na karti Indijskog okeana
Ostrva Princa Edvarda
Ostrva Princa Edvarda
Geografija
LokacijaIndijski okean
Koordinate46° 46′ 23″ J; 37° 51′ 09″ I / 46.773056° J; 37.8525° I / -46.773056; 37.8525
Ukupno ostrva2
Najvažnija ostrvaMarion i Ostrvo Princa Edvarda
Površina335 km2
Visina1.242 m
Administracija
JAR

Ostrva Princa Edvarda i Marion ili kratko Ostrva Princa Edvarda (engl. Prince Edward Islands) dva su mala vulkanska ostrva u Indijskom okeanu, pod kontrolom Južnoafričke Republike.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Veliko ostrvo zove se Marion, a 20 km na severoistoku se nalazi i manje ostrvo po imenu Ostrva Princa Edvarda. Ostrva su okružena mnogim stenama i grebenima.

Ostrvo Marion ima dimenzije 19h12 km, a površina mu iznosi oko 290 km², najviša tačka na ostrvu je 1230 m iznad nivoa mora. Oba ostrva su vulkanska, a poslednja erupcija na ovom ostrvu zabeležena je 2004. godine.

Ostrvo Princa Edvarda se nalazi severoistočno od Mariona. Ostrvo obuhvata oko 45 km², a najviša tačka na ostrvu je 672 m nadmorske visine. (Napomena: Kako postoji istoimeno ostrvo koje se nalazi pod kanadskim suverenitetom, poželjno je da se uz ime ovog ostrva stavlja i ime pripadajuće države - južnoafričko Ostrvo Princa Edvarda).

Ostrva Marion i Princa Edvarda se nalaze na oko 1.700 kilometara jugoistočno od grada Port Elizabet u Južnoafričkoj Republici.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je vlažna i vetrovita. Količina padavina je oko 2.000 mm godišnje, i uglavnom je u vidu kiše. Više od 300 dana na ostrvima pada kiša. Više od 100 dana u godini prosečna dnevna brzina vetra prelazi 100 km/h, a udari vetra, ponekad dostiže i 200 km/h.

Temperatura u zimskom periodu iznosi od -5 °C do +18 °C u letnjem periodu.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Ostrva su dom za mnoge pingvine, foke i morske ptice, najčešće albatrosi i pterodrome. Na ostrvu su živeli brojni miševi, pa se strahovalo da ne ugroze životnu sredinu ostrva.

Kako bi se kontrolisao broj miševa, godine 1949. dovezeno je svega pet mačaka. Međutim, mačke su se brzo razmnožavale, a 1970. njihov broj na ostrvu Marion je prelazio više od tri hiljade.

Drugi primer ljudskog uticaja na ostrvu je doneto seme kupusa sa ostrva Kergelen. Ta biljka je ubrzano počela de se širi ostrvom, potiskujući domaće biljke.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Oba ostrva otkrivena su 1663. godine od strane Holanđana. Koordinate su im vrlo precizno ucrtane, a veliko ostrvo je tad dobio ime po imenu broda ekspedicije Marseven, dok je manje ostrvo nazvano Dean. Godine 1772. francuski kapetan Marion Difren ponovo je našao ostrva, ali se nije iskrcavao na njih.

Prva iskrcavanja na ostrva zabeležena su 1803. godine. To su bili lovci na foke, međutim tokom njihovog boravka na ostrvu našli su dokaze ranijeg ljudskog stanovanja. Po svoj prilici, to su takođe bili neki lovci na foke koji su mnogo godina pre njih posetili ostrva.

U periodu 1947—1948. godine, na istočnom delu Mariona, vlada Južnoafričke Republike je sagradila meteorološku stanicu i nakon toga ova ostrva su proglašena kao prekomorska teritorija Južnoafričke Republike.

U blizini ostrva 22. septembra 1979. godine, zabeležena je epidemija, koja je klasifikovana kao posledica testiranja nuklearnog oružja. Nijedna zemlja nije preuzela odgovornost za testiranje (eksploziju). Verovalo se da su testiranja nad nuklearnim naoružanjem sprovedena od strane Južne Afrike ili Izraela. Ali kako u tom trenutku Južnoafrička Republika nije mogla imati nuklearno oružje, a Izrael je negirao umešanost, veruje se da se radilo o zajedničkim testovima ove dve države. Ipak, postoje i druge verzije koje ne isključuju i prirodan uzrok epidemije koji je izazvan padom velikog meteorita.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]