Oto Vagner

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oto Vagner
Oto Vagner 1904. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1841-07-13)13. jul 1841.
Mesto rođenjaPencing, Austrijsko carstvo
Datum smrti11. april 1918.(1918-04-11) (76 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrougarska

Oto Koloman Vagner (nem. Otto Koloman Wagner; Pencing, 13. jul 1841Beč, 11. april 1918) je bio austrijski arhitekta. Nazivali su ga „ocem savremene bečke arhitekture“ i „učiteljem čitave generacije“. Glavni je predstavnik bečke secesije. Bio je profesor umetničke akademije u Beču.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studirao je arhitekturu na Institutu politehnike u Beču, Akademiju likovnih umetnosti u Beču i Akademiju građevinarstva u Berlinu. U Vagnerovim prvim delima preovlađuju elementi novorenesanse i umetnosti istoricizma. Posle počinje da razvija misli Gotfrid Zempera o racionalizmu u arhitekturi ("šta nije funkcionalno ne može biti lepo"). Godine 1895. izdaje teorijsko delo "Moderne Architektur"("Moderna arhitektura") u kojem zahteva primenjeni stil koji je zasnovan na funkcionalnosti, prigodnom izboru materijala i konstrukciji. 1911. godine izdaje delo "Die Groszstadst" koje se fokusira na urbano planiranje. Biće veoma uticajan i značajan, neki njegovi učenici su ga smatrali „ocem moderne arhitekture“ kao na primer Pavel Janak i Rudolf Šindler. Među njegovim učenicima su Jozef Hofman, Jože Plečnik, Oto Šental, Emil Hope, Maks Fabijani i drugi.

Značajnija dela[uredi | uredi izvor]

  • Njegovi prvi poznatiji radovi su: Berza u Amsterdamu, 1884. godine i Ruska ambasada u Beču, 1886. godine.
  • Sinagoga u Budimpešti
  • Vila Vagner I
  • Kuća majolika i Kuća medaljona, Beč (1899)
  • Crkva u Štajnhofu (1903–1907)
  • Bečka podzemna želježnica, stanica Karlsplac
  • Poštanska štedionica u Beču (1904–1912)
  • Vila Vagner II

Od 1860 do 1890[uredi | uredi izvor]

Od 1890 tdo 1918[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]