Ojlerov identitet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ojlerov identitet[n 1] je u matematici naziv za formulu:

koja predstavlja vezu između trigonometrijskih funkcija i kompleksnih brojeva. Broj je Ojlerov broj (baza prirodnog logaritma), imaginara jedinica kompleksnih brojeva, a ugao.[3][4][5]

Jednačina se prvi put pojavila u knjizi Leonarda Ojlera „Introductio“ objavljenoj u Lozani (Švajcarska) po kome je i dobila ime.

Iako je prvobitna pretpostavka bila , jednačina važi i za .

Za ugao dobija se identitet

ili malo drugačiji oblik Ojlerovog identiteta[6][7]

se često naziva najdivnijom formulom matematike jer povezuje fundamentalne brojeve , , , 1, i 0 (nula), osnovne matematičke radnje, sabiranje, množenje i stepenovanje, i najvažniju relaciju =, i ništa više.[8][9][10]

Postoji nekoliko metoda kojima se može doći do ove jednačine koristeći uobičajena svojstva eksponencijalne funkcije (izvod, multiplikativno svojstvo, i slično). Danas se Ojlerov identitet često koristi kako bi se za kompleksne vrednosti argumenta prvo definisala eksponencijalna funkcija:

a zatim se iz te definicije dalje dokazuju njena osnovna svojstva.

Prva metoda[uredi | uredi izvor]

Posmatramo funkciju:

Imenilac nikada nije nula, jer važi:

Ojlerov identitet tvrdi da je za sve vrednosti .

Prvo dokazujemo da je funkcija konstantna, odnosno da je njen izvod za sve :

Znamo da je izvod od :

Sledi:

znači da se funkcija nikada ne menja. Da bi dobili njenu vrednost dovoljno je izračunati je za neku vrednost po izboru, u našem slučaju biće to :

Dobili smo dakle željeni rezultat.

Druga metoda[uredi | uredi izvor]

Druga metoda se koristi redovima za , i . Znamo da ove tri funkcije možemo napisati kao:

Iz toga sledi da možemo podeliti:

Za dobijamo , što je naš traženi rezultat.

Matematička lepota[uredi | uredi izvor]

Ojlerov identitet se često navodi kao primer duboke matematičke lepote.[11] Tri osnovne aritmetičke operacije se dešavaju tačno jednom: sabiranje, množenje i stepenovanje. Identitet takođe povezuje pet osnovnih matematičkih konstanti:[12]

Dalje, jednačina je data u obliku skupa izraza jednakog nuli, što je uobičajena praksa u nekoliko oblasti matematike.

Profesor matematike na Univerzitetu Stenford Kit Devlin je rekao: „poput Šekspirovog soneta koji hvata samu suštinu ljubavi, ili slike koja otkriva lepotu ljudskog oblika koji je mnogo više od površnosti, Ojlerova jednačina seže u samu dubine postojanja“.[16] Pol Nahin, profesor emeritus na Univerzitetu u Nju Hempširu, koji je napisao knjigu posvećenu Ojlerovoj formuli i njenoj primeni u Furijeovoj analizi, opisuje Ojlerov identitet kao ustrojstvo „izuzetne lepote“.[17]

Pisac matematike Konstans Rid iznela je mišljenje da je Ojlerov identitet „najpoznatija formula u celoj matematici“.[18] Bendžamin Pirs, američki filozof, matematičar i profesor na Univerzitetu Harvard iz 19. veka, nakon što je dokazao Ojlerov identitet tokom predavanja, izjavio je da je identitet „apsolutno paradoksalan; ne možemo da ga razumemo, i ne znamo šta znači, ali mi smo to dokazali i stoga znamo da to mora biti istina“.[19]

Anketa čitalaca koju je sproveo časopis The Mathematical Intelligencer 1990. godine nazvala je Ojlerov identitet „najlepšom teoremom u matematici“.[20] U drugoj anketi čitalaca koju je sproveo časopis Physics World 2004. godine, Ojlerov identitet je povezan sa Maksvelovim jednačinama (elektromagnetizma) kao „najveća jednačina ikada“.[21]

Najmanje tri knjige popularne matematike su objavljene o Ojlerovom identitetu:

  • Neverovatna formula dr Ojlera: Leči mnoge matematičke bolesti, Pol Nahin (2011)[22]
  • Najelegantnija jednačina: Ojlerova formula i lepota matematike, Dejvid Stip (2017)[23]
  • Ojlerova pionirska jednačina: Najlepša teorema u matematici, Robin Vilson (2018).[24]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Termin „Ojlerova identičnost” (ili „Ojlerov identitet”) takođe se drugde koristi za označavanje drugih koncepata, uključujući srodnu opštu formulu eix = cos x + i sin x,[1] i formulu Ojlerovog produkta.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dunham, 1999, p. xxiv.
  2. ^ Stepanov, S. A. (7. 2. 2011). „Euler identity”. Encyclopedia of Mathematics. Pristupljeno 7. 9. 2018. 
  3. ^ Weisstein, Eric W. „e”. mathworld.wolfram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-10. 
  4. ^ Pickover, Clifford A. (2009). The Math Book: From Pythagoras to the 57th Dimension, 250 Milestones in the History of Mathematics (illustrated izd.). Sterling Publishing Company. str. 166. ISBN 978-1-4027-5796-9.  Extract of page 166
  5. ^ O'Connor, J J; Robertson, E F. „The number e. MacTutor History of Mathematics. 
  6. ^ Milla, Lorenz (2020), The Transcendence of π and the Squaring of the Circle, arXiv:2003.14035Slobodan pristup 
  7. ^ Hines, Robert. „e is transcendental” (PDF). University of Colorado. Arhivirano (PDF) iz originala 2021-06-23. g. 
  8. ^ Sawyer, W. W. (1961). Mathematician's DelightNeophodna slobodna registracija (na jeziku: engleski). Penguin. str. 155. 
  9. ^ Wilson, Robinn (2018). Euler's Pioneering Equation: The most beautiful theorem in mathematics (illustrated izd.). Oxford University Press. str. (preface). ISBN 978-0-19-251405-9. 
  10. ^ Posamentier, Alfred S.; Lehmann, Ingmar (2004). Pi: A Biography of the World's Most Mysterious Number (illustrated izd.). Prometheus Books. str. 68. ISBN 978-1-59102-200-8. 
  11. ^ Gallagher, James (13. 2. 2014). „Mathematics: Why the brain sees maths as beauty”. BBC News Online. Pristupljeno 26. 12. 2017. 
  12. ^ Paulos, 1992, p. 117.
  13. ^ Weisstein, Eric W. „Identity Element”. mathworld.wolfram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-01. 
  14. ^ „Definition of IDENTITY ELEMENT”. www.merriam-webster.com. Pristupljeno 2019-12-01. 
  15. ^ „Identity Element”. www.encyclopedia.com. Pristupljeno 2019-12-01. 
  16. ^ Nahin, 2006, p. 1.
  17. ^ Nahin, 2006, p. xxxii.
  18. ^ Reid, chapter e.
  19. ^ Maor, p. 160, and Kasner & Newman, p. 103–104.
  20. ^ Wells 1990
  21. ^ Crease 2004
  22. ^ Nahin, Paul (2011). Dr. Euler's fabulous formula : cures many mathematical ills (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-0691118222. 
  23. ^ Stipp, David (2017). A most elegant equation : Euler's formula and the beauty of mathematics (na jeziku: engleski) (First izd.). Basic Books. ISBN 978-0465093779. 
  24. ^ Wilson, Robin (2018). Euler's pioneering equation : the most beautiful theorem in mathematics (na jeziku: engleski). Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0198794936. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]