Ojlerov identitet
Ojlerov identitet[n 1] je u matematici naziv za formulu:
koja predstavlja vezu između trigonometrijskih funkcija i kompleksnih brojeva. Broj je Ojlerov broj (baza prirodnog logaritma), imaginara jedinica kompleksnih brojeva, a ugao.[3][4][5]
Jednačina se prvi put pojavila u knjizi Leonarda Ojlera „Introductio“ objavljenoj u Lozani (Švajcarska) po kome je i dobila ime.
Iako je prvobitna pretpostavka bila , jednačina važi i za .
Za ugao dobija se identitet
ili malo drugačiji oblik Ojlerovog identiteta[6][7]
se često naziva najdivnijom formulom matematike jer povezuje fundamentalne brojeve , , , 1, i 0 (nula), osnovne matematičke radnje, sabiranje, množenje i stepenovanje, i najvažniju relaciju =, i ništa više.[8][9][10]
Postoji nekoliko metoda kojima se može doći do ove jednačine koristeći uobičajena svojstva eksponencijalne funkcije (izvod, multiplikativno svojstvo, i slično). Danas se Ojlerov identitet često koristi kako bi se za kompleksne vrednosti argumenta prvo definisala eksponencijalna funkcija:
a zatim se iz te definicije dalje dokazuju njena osnovna svojstva.
Prva metoda[uredi | uredi izvor]
Posmatramo funkciju:
Imenilac nikada nije nula, jer važi:
Ojlerov identitet tvrdi da je za sve vrednosti .
Prvo dokazujemo da je funkcija konstantna, odnosno da je njen izvod za sve :
Znamo da je izvod od :
Sledi:
znači da se funkcija nikada ne menja. Da bi dobili njenu vrednost dovoljno je izračunati je za neku vrednost po izboru, u našem slučaju biće to :
Dobili smo dakle željeni rezultat.
Druga metoda[uredi | uredi izvor]
Druga metoda se koristi redovima za , i . Znamo da ove tri funkcije možemo napisati kao:
Iz toga sledi da možemo podeliti:
Za dobijamo , što je naš traženi rezultat.
Matematička lepota[uredi | uredi izvor]
Ojlerov identitet se često navodi kao primer duboke matematičke lepote.[11] Tri osnovne aritmetičke operacije se dešavaju tačno jednom: sabiranje, množenje i stepenovanje. Identitet takođe povezuje pet osnovnih matematičkih konstanti:[12]
- Broj 0, aditivni identitet.
- Broj 1, multiplikativni identitet.[13][14][15]
- Broj π (π = 3.1415...), osnovna konstanta kruga.
- Broj e (e = 2.718...), poznat i kao Ojlerov broj, koji se široko javlja u matematičkoj analizi.
- Broj i, imaginarna jedinica kompleksnih brojeva.
Dalje, jednačina je data u obliku skupa izraza jednakog nuli, što je uobičajena praksa u nekoliko oblasti matematike.
Profesor matematike na Univerzitetu Stenford Kit Devlin je rekao: „poput Šekspirovog soneta koji hvata samu suštinu ljubavi, ili slike koja otkriva lepotu ljudskog oblika koji je mnogo više od površnosti, Ojlerova jednačina seže u samu dubine postojanja“.[16] Pol Nahin, profesor emeritus na Univerzitetu u Nju Hempširu, koji je napisao knjigu posvećenu Ojlerovoj formuli i njenoj primeni u Furijeovoj analizi, opisuje Ojlerov identitet kao ustrojstvo „izuzetne lepote“.[17]
Pisac matematike Konstans Rid iznela je mišljenje da je Ojlerov identitet „najpoznatija formula u celoj matematici“.[18] Bendžamin Pirs, američki filozof, matematičar i profesor na Univerzitetu Harvard iz 19. veka, nakon što je dokazao Ojlerov identitet tokom predavanja, izjavio je da je identitet „apsolutno paradoksalan; ne možemo da ga razumemo, i ne znamo šta znači, ali mi smo to dokazali i stoga znamo da to mora biti istina“.[19]
Anketa čitalaca koju je sproveo časopis The Mathematical Intelligencer 1990. godine nazvala je Ojlerov identitet „najlepšom teoremom u matematici“.[20] U drugoj anketi čitalaca koju je sproveo časopis Physics World 2004. godine, Ojlerov identitet je povezan sa Maksvelovim jednačinama (elektromagnetizma) kao „najveća jednačina ikada“.[21]
Najmanje tri knjige popularne matematike su objavljene o Ojlerovom identitetu:
- Neverovatna formula dr Ojlera: Leči mnoge matematičke bolesti, Pol Nahin (2011)[22]
- Najelegantnija jednačina: Ojlerova formula i lepota matematike, Dejvid Stip (2017)[23]
- Ojlerova pionirska jednačina: Najlepša teorema u matematici, Robin Vilson (2018).[24]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Termin „Ojlerova identičnost” (ili „Ojlerov identitet”) takođe se drugde koristi za označavanje drugih koncepata, uključujući srodnu opštu formulu eix = cos x + i sin x,[1] i formulu Ojlerovog produkta.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dunham, 1999, p. xxiv.
- ^ Stepanov, S. A. (7. 2. 2011). „Euler identity”. Encyclopedia of Mathematics. Pristupljeno 7. 9. 2018.
- ^ Weisstein, Eric W. „e”. mathworld.wolfram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-10.
- ^ Pickover, Clifford A. (2009). The Math Book: From Pythagoras to the 57th Dimension, 250 Milestones in the History of Mathematics (illustrated izd.). Sterling Publishing Company. str. 166. ISBN 978-1-4027-5796-9. Extract of page 166
- ^ O'Connor, J J; Robertson, E F. „The number e”. MacTutor History of Mathematics.
- ^ Milla, Lorenz (2020), The Transcendence of π and the Squaring of the Circle, arXiv:2003.14035
- ^ Hines, Robert. „e is transcendental” (PDF). University of Colorado. Arhivirano (PDF) iz originala 2021-06-23. g.
- ^ Sawyer, W. W. (1961). Mathematician's Delight (na jeziku: engleski). Penguin. str. 155.
- ^ Wilson, Robinn (2018). Euler's Pioneering Equation: The most beautiful theorem in mathematics (illustrated izd.). Oxford University Press. str. (preface). ISBN 978-0-19-251405-9.
- ^ Posamentier, Alfred S.; Lehmann, Ingmar (2004). Pi: A Biography of the World's Most Mysterious Number (illustrated izd.). Prometheus Books. str. 68. ISBN 978-1-59102-200-8.
- ^ Gallagher, James (13. 2. 2014). „Mathematics: Why the brain sees maths as beauty”. BBC News Online. Pristupljeno 26. 12. 2017.
- ^ Paulos, 1992, p. 117.
- ^ Weisstein, Eric W. „Identity Element”. mathworld.wolfram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-01.
- ^ „Definition of IDENTITY ELEMENT”. www.merriam-webster.com. Pristupljeno 2019-12-01.
- ^ „Identity Element”. www.encyclopedia.com. Pristupljeno 2019-12-01.
- ^ Nahin, 2006, p. 1.
- ^ Nahin, 2006, p. xxxii.
- ^ Reid, chapter e.
- ^ Maor, p. 160, and Kasner & Newman, p. 103–104.
- ^ Wells 1990
- ^ Crease 2004
- ^ Nahin, Paul (2011). Dr. Euler's fabulous formula : cures many mathematical ills (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-0691118222.
- ^ Stipp, David (2017). A most elegant equation : Euler's formula and the beauty of mathematics (na jeziku: engleski) (First izd.). Basic Books. ISBN 978-0465093779.
- ^ Wilson, Robin (2018). Euler's pioneering equation : the most beautiful theorem in mathematics (na jeziku: engleski). Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0198794936.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Conway, John H., and Guy, Richard K. (1996), The Book of Numbers, Springer. Conway, John H.; Guy, Richard (16. 3. 1998). The Book of Numbers. Springer. str. 254. ISBN 978-0-387-97993-9.
- Crease, Robert P. (10 May 2004), "The greatest equations ever", Physics World [registration required]
- Dunham, William (1999), Euler: The Master of Us All, Mathematical Association of America. Dunham, William (31. 7. 2020). Euler: The Master of Us All. American Mathematical Soc. ISBN 978-0-88385-328-3.
- Euler, Leonhard (1922), Leonhardi Euleri opera omnia. 1, Opera mathematica. Volumen VIII, Leonhardi Euleri introductio in analysin infinitorum. Tomus primus, Leipzig: B. G. Teubneri
- Kasner, E., and Newman, J. (1940), Mathematics and the Imagination, Simon & Schuster
- Maor, Eli , e: The Story of a number, Princeton University Press. . 1998. ISBN 978-0-691-05854-2. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Nahin, Paul J. (2006), Dr. Euler's Fabulous Formula: Cures Many Mathematical Ills, Princeton University Press. Nahin, Paul J. (2006). Dr. Euler's Fabulous Formula: Cures Many Mathematical Ills. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-11822-2.
- Paulos, John Allen (1992), Beyond Numeracy: An Uncommon Dictionary of Mathematics, Penguin Books. Paulos, John Allen (1992). Beyond Numeracy: An Uncommon Dictionary of Mathematics. Penguin. ISBN 978-0-14-014574-8.
- Reid, Constance (various editions), From Zero to Infinity, Mathematical Association of America
- Sandifer, C. Edward (2007), Euler's Greatest Hits, Mathematical Association of America. Edward Sandifer, C. (30. 8. 2007). How Euler Did It. str. 4. ISBN 978-0-88385-563-8.
- Stipp, David (2017), A Most Elegant Equation: Euler's formula and the beauty of mathematics, Basic Books
- Wells, David (1990). „Are these the most beautiful?”. The Mathematical Intelligencer. 12 (3): 37—41. S2CID 121503263. doi:10.1007/BF03024015.
- Wilson, Robin (2018), Euler's Pioneering Equation: The most beautiful theorem in mathematics, Oxford University Press
- Zeki, S.; Romaya, J. P.; Benincasa, D. M. T.; Atiyah, M. F. (2014), „The experience of mathematical beauty and its neural correlates”, Frontiers in Human Neuroscience, 8: 68, PMC 3923150 , PMID 24592230, doi:10.3389/fnhum.2014.00068
- Carl Boyer; Uta Merzbach (1991). A History of Mathematics (2nd izd.). Wiley. str. 419. ISBN 978-0-471-54397-8.
- Beauregard, Raymond A.; Fraleigh, John B. (1973), A First Course In Linear Algebra: with Optional Introduction to Groups, Rings, and Fields, Boston: Houghton Mifflin Company, ISBN 0-395-14017-X
- Fraleigh, John B. (1976), A First Course In Abstract Algebra (2nd izd.), Reading: Addison-Wesley, ISBN 0-201-01984-1
- Herstein, I. N. (1964), Topics In Algebra, Waltham: Blaisdell Publishing Company, ISBN 978-1114541016
- McCoy, Neal H. (1973), Introduction To Modern Algebra, Revised Edition, Boston: Allyn and Bacon, LCCN 68015225