Pređi na sadržaj

Pavle Mladenović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pavle Mladenović
Lični podaci
Datum rođenja(1955-05-17)17. maj 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaGrdelica, FNRJ

Pavle Mladenović (Grdelica, 17. maj 1955) redovni je profesor Matematičkog fakulteta u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1955. godine u Grdelici, Srbija. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Grdelici, a Matematičku gimnaziju u Beogradu 1974. godine. Osvajao je prvu nagradu na saveznim takmičenjima mladih matematičara 1970, 1972, 1973. i 1974. godine. Učestvovao je na tri međunarodne matematičke olimpijade i osvojio dve treće nagrade. Diplomirao je na Odseku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta u Beogradu 1978, a magistrirao 1981. godine. Školske 1983/1984. i 1984/1985. godine proveo je na specijalizaciji na Moskovskom državnom univerzitetu (MGU) na Katedri za matematičku statistiku i slučajne procese. Doktorsku disertaciju pod naslovom Ocenjivanje spektra stacionarnog niza odbranio je na PMF-u u Beogradu 1985. godine.[1]

Mladenović je bio stalno zaposlen u Matematičkoj gimnaziji u Beogradu u toku školske 1978/1979. godine. Na PMF (sada Matematičkom fakultetu) radi od 1979. godine, kada je izabran za asistenta pripravnika. Za asistenta je izabran 1982, za docenta 1987, a za vanrednog profesora 1998. godine. Osnovne oblasti naučnog rada su mu teorija verovatnoća, matematička statistika i teorija slučajnih procesa. Samostalno je objavio 30 naučnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima (pored ostalog i u časopisima Extremes, Proceedings of the Japan Academy, Theory od Stochastic Processes) i oko 40 stručnih radova. Objavio je monografiju Ekstremne vrednosti slučajnih nizova (Matematički fakultet, Beograd 2002), univerzitetski udžbenik Verovatnoća i statistika (drugo izdanje, Matematički fakultet, Beograd 2002), pomoćne udžbenike: Kombinatorika (treće izdanje, Društvo matematičara Srbije, Beograd 2001), Elementaran uvod u verovatnoću i statistiku (drugo izdanje, Društvo matematičara Srbije, Beograd 1998) i nekoliko srednjoškolskih udžbenika. Učestvovao je sa saopštenjima i referatima na 14 međunarodnih i 11 domaćih kongresa i konferencija. Držao je više predavanja po pozivu u inostranstvu (MGU u Moskvi, „Etveš Loran“ univerzitet u Budimpešti, Društvo matematičara Grčke, Grčki statistički institut). Na konferenciji posvećenoj Gnedenku (International Gnedenko Conference: 90th Anniversary) u Kijevu 2002. godine održao je uvodno 40-minutno predavanje u sekciji Extreme values and random sums (Ekstremne vrednosti i slučajne sume). Na redovnim studijama držao je predavanja iz predmeta: Verovatnoća i statistika, Teorija verovatnoća, Analiza vremenskih serija, Linearni statistički modeli, Konvergencija verovatnosnih mera, Biomatematika sa statistikom, a na poslediplomskim studijama iz Spektralne teorije slučajnih procesa, Analize vremenskih serija i specijalnog kursa Konvergencija verovatnosnih mera. Bio je rukovodilac za izradu dva magistarska rada i jedne doktorske disertacije. Od 1996. godine rukovodilac je Seminara Teorija verovatnoća i matematička statistika na Matematičkom fakultetu. Član je redakcije časopisa Matematički vesnik, Tangenta i Matematički list (bio je glavni urednik Matematičkog lista u periodu 19911997). Referent je časopisa Zentralblatt für Mathematik. Pisao je recenzije i za druge međunarodne časopise.

Važnije funkcije: sekretar Instituta za matematiku u periodu 19881990; predsednik Republičke komisije za mlade matematičare 19871989. i predsednik Savezne komisije za mlade matematičare od 2001. godine; rukovodilac jugoslovenske ekipe na Balkanskim matematičkim olimpijadama 19921996. i Međunarodnim matematičkim olimpijadama 19972001; član Žirija Međunarodne matematičke olimpijade 19972001, predsednik Društva matematičara Srbije 19951999. godine; član je Bernulijevog društva za matematičku statistiku i verovatnoću od 1990. godine. Na funkciju prodekana Matematičkog fakulteta u Beogradu postavljen je po uvođenju Zakona o univerzitetu 1998; tu funkciju vršio je do 2001.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mladenović, Pavle N. „Ocenjivanje spektra stacionarnog niza : doktorska disertacija”. Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković". Beograd : [Pavle N. Mladenović], 1985. Pristupljeno 29. 1. 2018. [mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]