Pal Vago

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pal Vago
Pal Vago
Lični podaci
Datum rođenja(1853-06-06)6. jun 1853.
Mesto rođenjaJasapati, Austrijsko carstvo
Datum smrti15. oktobar 1928.(1928-10-15) (75 god.)
Mesto smrtiBudimpešta, Kraljevina Mađarska
Vagoova rodna kuća

Pal Vago (mađ. Vágó Pál; Jasapati, 6. juna 1853Budimpešta, 15. oktobra 1928) bio je mađarski slikar, poznat po istorijskim scenama.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u Jasapatiju 1853. godine kao sin Ignaca i Terezije. Studirao je pravo, da bi potom učio slikarstvo u majstorskoj školi Aleksandera Vagnera u Minhenu. Studije slikarstva nastavlja kod Žan-Pola Lorana u Parizu. U stilu minhenskog realizma slikao je popularne žanr-scene, kao i istorijske kompozicije pod uticajem Viktora Madarasa i Bertalana Sekelja.

Prvi uspeh doživljava 1881. godine sa slikom na platnu koja prikazuje Veliku poplavu Segedina 1879. godine. Godine 1887. učestvuje na izložbi u Umetničkom salonu u Budimpešti gde osvaja Grand Prix. Od tada se specijalizuje za prikaze istorijskih scena i učestvuje na mnogim izložbama povezanim sa Milenijumskom izložbom 1896. godine u Budimpešti.

Godine 1897. na poziv Torontalske županije dolazi u Veliki Bečkerek gde za Milenijumsku izložbu slika „Defile banatskih spahija pred carem Franjom Josifom I”, koja se danas čuva u Narodnom muzeju Zrenjanin. Veliki Bečkerek mu je za te potrebe izgradio veliki atelje na obali Begeja. Za vreme svog boravka u ovom gradu družio se sa „torontalskim slikarima”, radio na osnivanju slikarske kolonije, ali bezuspešno.[1]

Preminuo je 15. oktobra 1928. godine u Budimpešti.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni muzej Zrenjanin, Pedagoška služba

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]