Панонска солњача
| Panonska solnjača | |
|---|---|
| |
| Suaeda pannonica Beck | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | S. pannonica |
| Sinonimi | |
| |
Panonska solnjača (lat. Suaeda pannonica) je jednogodišnja biljka iz familije pepeljuga (lat. Chenopodiaceae). Rod Suaeda obuhvata oko 100 vrsta koje su rasprostranjene skoro na celom svetu, dok u Evropi raste 15 vrsta, uglavnom na priobalnoj i slanoj podlozi. Na teritoriji Republike Srbije navodi se da rastu dve vrste S. prostrata i S. pannonica.[1]
Opis vrste[uredi | uredi izvor]
Panonska solnjača je uspravna, sivozelenkasta biljka sa stabljikom visine do 50 cm. Stabljika je tvrda, razgranata, sukulentna i bez dlaka. Stabljika je često crvene boje sa gusto raspoređenim listovima. Listovi su dugački 5-20 cm poluvaljkastog oblika, naizmenično raspoređeni. Mladi listovi bez mekane, bele končaste bodljice. Brakteole su na vrhu nazubljene, dosta duže od klupčastih cvasti. Cvasti sastavljene od 2-5 cvetova koji su dvopolni, petočlani i zigomorfni. Listići cvetnog omotača trajni, uglavnom žućkastozelenkasti, jajoliki, po obodu opnasti. Cveta od jula do septembra, a oprašuje se anemofilijom. Plod je horizontalna, duguljasta orašica. Biljka se rasejava anemohorno, tj. osušene biljke vetar kida, a zatim ih kotrlja.[1]
Stanište i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta je halofita, tako da raste na veoma zaslanjenim staništima, na obalama i dnu osušenih slatinskih jezerea. Često izgrađuje guste monodominantne sastojine Suaedetum pannonicae sa velikom pokrivenošću, ali se javlja i u asocijacijama Salicornietum prostratae, Crypsido-Suaedetum maritimae.[2] Ova vrsta spada u panonske endemite.[3] Areal vrste obuhvata teritoriju jugoistočne Austrije, Mađarske i Srbije. Na teritoiji Srbije se može naći na svega nekoliko lokaliteta u Vojvodini (bara Okanj, jezero Rusanda i Slano Kopovo).[1]
Ugroženost i zaštita vrste[uredi | uredi izvor]
S. pannonica u Republici Srbiji ima status strogo zaštićene biljne vrste. Na ovo je uticalo više negativnih faktora, kao što je melioracija slatina spuštanjem nivoa podzemnih voda, intezivna ispaša i pretvaranje staništa u smetlište.[4] Prirodna staništa ove vrste su proglašena zaštićenim podučjima (Specijalni rezervat prirode „Slano Kopovo”, Specijalni rezervat prirode „Okanj bara” i Park prirode „Rusanda”) i na ovaj način je preduzeta jedna od mera zaštite.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Stevanović, V.; Niketić, M. (2022). Flora Srbije 3. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 146-147.
- ^ Dítě, D.; Perić, R.; Eliáš, J.P.; Melečková, Z. (2012). „Distribution and communities of Suaeda pannonica in Serbia”. Bulletin of the Natural History Museum. 8: 101—117.
- ^ Tatár, M. (1939). A pannóniai flóra endemikus fajai (Doctoral dissertation. Nagy Károly Grafikai Müintézetének nyomása.
- ^ Stevanović, V. (1999). Crvena knjiga flore Srbije 1. Iščezli i krajnje ugroženi taksoni. Beograd: Ministarstvo za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu prirode Republike Srbije. str. 312-314.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva
- Zaštićena područja u Vojvodini
- Euro+Med (2006-): Euro+Med PlantBase
- WFO
Crvena knjiga flore Srbije
| |
| |