Papa Grgur I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grgur I
Papa Grgur I
Lični podaci
Datum rođenjaoko 540.
Mesto rođenjaRim, Vizantija
Datum smrti12. mart 604.
Mesto smrtiRim, Vizantija
Papa
Pontifikat3. septembar 590 — 12. mart 604.
PrethodnikPelagije II
NaslednikSabinijan

Papa Grgur I ili Grgur Veliki[1] (lat. Gregorius I; oko 540604) bio je rimski episkop od 3. septembra 590. do svoje smrti 12. marta 604. godine. Pravoslavcima je poznat i kao Grigorije Veliki ili Grigorije Dvojeslov (dijalogičar), zbog dijaloga koje je pisao.[2] On je poznat po pokretanju prve zabeležene misije iz Rima, Gregorijanske misije, za preobražavanje tadašnjih paganskih anglosaksonaca u Engleskoj u hrišćanstvo.[3] Grgur je takođe poznat po svojim spisima, koji su bili plodniji od onih njegovih prethodnika na papskoj poziciji.[4] Tokom srednjeg veka, on je bio poznat kao „Otac hrišćanskog bogosluženja” zbog njegovih izuzetnih napora na reviziji rimskog bogosluženja.[5]

Bio je sin senatora Gordijana, ali je i on sam bio senator i načelnik grada Rima. Nakon što mu je otac preminuo, on se posvetio duhovnom životu. Od svog velikog bogatstva sazidao je šest manastira u Siciliji i sedmi u Rimu, u čast apostolu Andreji, u kome se i on postriže. Eogova majka, Silvija, takođe se zamonašila u jednom ženskom manastiru. Ubrzo nakon smrti pape Pelagija, Grigorije je izabran za novog papu. Po hrišćanskom verovanju, on nije hteo da prihvati to, ali ga je Gospod prokazao onima koji su ga tražili na taj način što se pojavio stub ognjeni od zemlje do neba na onom mestu gde se Grigorije krio.[6] Takođe se govori i da je bio neobično milosrdan.

Sav svoj dohodak upotrebljavao je na gostoprimstvo i pravljenje boravišta siromašnima. Često je prizivao siromašne ljude i služio im oko trpeze. Bavio se i pisanjem knjiga. Takođe su ga nazivali i Dvojeslov odnosno Sabesednik, jer je napisao knjigu pod tim imenom, u kojoj je izneo vrline i čuda italijskih svetitelja. Sastavio je i svetu Liturgiju Pređeosvećenih Darova, koja se služi sredom i petkom za vreme Časnoga posta. Hrišćani veruju da je njegov arhiđakon, Petar, viđao goluba da leti iznad njegove glave kad je sedeo i pisao. Preminuo je 604. godine.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga kao svetog Grigorija Dvojeslova 12. marta po crkvenom, a 25. marta po gregorijanskom kalendaru.[7]

Biografija[uredi | uredi izvor]

U periodu od 476. do 554. godine, Italijom su vladali Germani, najpre Odoakar, kasnije Teodorih i njegovi naslednici. Nakon četrnaestogodišnje vizantijske vladavine, Langobardi su 568. godine započeli osvajanje Italije. Vizantijsko carstvo je sačuvalo samo priobalne enklave od kojih su najvažniji bili Rim, Napulj i Ravena. Grgur se rodio još u vreme germanske vladavine, godine 540. Do 573. godine, vršio je funkciju perfekta Rima. Potom je napustio svetovnu karijeru i, koristeći bogatstvo svoje porodice, osnovao nekoliko manastira na Siciliji i manastir Svetog Andrije u Rimu. Od 578. godine je u službi pape kao predstavnik u Konstantinopolju (579—585). Godine 590. postao je episkop Rima.

Italija je u to vreme bila zahvaćena ratom između Vizantije i Langobarda. Zbog toga je Grgur često preduzimao odbranu i upravu nad Rimom. Smatrao se njegovim najzanačjnijim stanovnikom, moralnim vođom i najbogatijim građaninom. Prihvatio je na hiljade izbeglica sa langobardske teritorije, plaćao miliciju, brinuo se o snabdevanju grada, pregovarao sa Langobardima i slično.

Grgur je bio prvi monah koji je postao papa. Nastavio je da živi monaškim životom i tokom pontifikata. Prvi je od papa koji se zainteresovao za Varvare. Negovao je odnose sa langobardskim, franačkim i vizigotskim kraljevima. Organizovao je ekspediciju za pokrštavanje Anglosaksonaca.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^  Huddleston, Gilbert (1909). „Pope St. Gregory I ("the Great")”. Ur.: Herbermann, Charles. Catholic Encyclopedia. 6. New York: Robert Appleton Company.  Gregory had come to be known as 'the Great' by the late ninth century, a title which is still applied to him. See John Moorhead, Gregory the Great, (Routledge, 2005), p1
  2. ^ „St. Gregory Dialogus, the Pope of Rome”. oca.org, Orthodox Church in America (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-04-20. 
  3. ^ Flechner, "Pope Gregory and the British" Histoires de Bretagnes 5, p. 47 [1]
  4. ^ Ekonomou 2007, str. 22.
  5. ^ Gerald Ellard (1979) [1948]. Christian Life and Worship (Dissertations in European Economic History). Arno Press. str. 125. ISBN 978-0-405-10819-8. 
  6. ^ „RIMSKE PAPE - SVECI PRAVOSLAVNE CRKVE: Nakon deset vekova raskola, nije ni čudo što se o ovome ćuti! (FOTO)”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). 29. 9. 2016. Pristupljeno 2019-10-07. 
  7. ^ „TAJNA ALFREDOVE DRAGOCENOSTI: Ko je i zašto zakopao najmisteriozniji anglosaksonski artefakt? (FOTO)”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). 24. 11. 2017. Pristupljeno 2019-10-07. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.