Pređi na sadržaj

Paul Badura-Škoda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Paul Badura-Škoda
Paul Badura-Škoda
Datum rođenja(1927-10-06)6. oktobar 1927.
Mesto rođenjaBečAustrija
Datum smrti25. septembar 2019.(2019-09-25) (91 god.)
Mesto smrtiBečAustrija
SupružnikEva Badura-Skoda
Veb-sajtwww.badura-skoda.cc/en/

Paul Badura-Škoda (nem. Paul Badura-Skoda; Beč, 6. oktobar 1927 — 25. septembar 2019) bio je austrijski pijanista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. oktobra 1927. u Beču. Bio je učenik Edvina Fišera. Prvi put se istaknuo osvajanjem prve nagrade na austrijskom muzičkom takmičenju 1947. Godine 1949. nastupao je sa dirigentima među kojima su bili Vilhelm Furtvengler i Herbert fon Karajan. Tokom svoje duge karijere snimao je sa dirigentima među kojima su bili Hans Knapercbuš, Herman Šerhen i Džordž Sel. Zajedno sa savremenicima, Fridrihom Guldom i Jorgom Demusom, bio je deo takozvane „bečke trojke”.[1]

Bio je najpoznatiji po izvedbama Volfganga Amadeusa Mocarta, Ludviga van Betovena i Franca Šuberta, ali imao je opsežan repertoar koji uključuje mnoga dela Frederika Šopena i Morisa Ravela. Badura-Škoda je bio poznat po nastupima na istorijskim instrumentima, a posedovao je nekoliko (njegov snimak kompletnih klavirskih sonata Šuberta nalazi se na pet instrumenata iz njegove privatne kolekcije). Kao plodni umetnik, Badura-Škoda snimio je preko 200 ploča, uključujući mnoštvo duplikata stvorenih da istaknu zvuk različitih klavira. Na primer, na ploči iz 2013. godine, tri puta je snimio Šubertovu poslednju sonatu na instrumentima iz 1820-ih, 1920-ih i početka 2000-ih (već je snimao komad nekoliko puta ranije); jedan od njegovih bokseva kompletnih klavirskih sonata Betovena slično je uključivao tri različite verzije sonate Hammerklavier. Zapravo, on je jedina osoba koja je snimila kompletne klavirske sonate Mocarta, Betovena i Šuberta i na istorijskim i na modernim instrumentima.

Njegova česta saradnja sa Demusom obuhvatala je nekoliko snimaka i nastupa u duetu i knjigu o interpretaciji Betovenovih sonata za klavir. Badura-Škoda je takođe sarađivao sa Frenkom Martinom, proizvodeći izdanja i snimke njegove muzike i nekoliko članaka o tome. Godine 1974. završio je obimnu turneju po svim velikim gradovima Južne Afrike.[2]

Badura-Škoda, koji se smatrao jednim od glavnih pijanista svog vremena,[3] bio je član žirija nekih od najprestižnijih klavirskih takmičenja (npr. međunarodno pijanističko takmičenje Paloma O'Shea Santander 1987).[4] Takođe je bio poznat po svojoj muzičkoj stipendiji, često zajedno sa suprugom Evom. Uredio je jednu od knjiga Mocartovih klavirskih koncerata za Neue Mozart-Ausgabe. Takođe je proizveo knjige o interpretaciji klavirske muzike Mocarta i muzike na klavijaturama Johana Sebastijana Baha, koje su prevedene na nekoliko jezika. Badura-Škoda je takođe ponudio završene verzije nekoliko Šubertovih dela koja kompozitor nikada nije završio.[5]

Često je svirao i snimao na modernom klaviru, a takođe je sakupljao i restaurirao klavire koji su datirali od kraja 18. do sredine 19. veka. Počeo je 1980-ih da radi na seriji snimaka izbora Hajdnovih sonata i kompletnih klavirskih sonata Mocarta, Betovena i Šuberta, dvadeset sedam CD-a na desetak njegovih istorijskih instrumenata.[6]

Preminuo je nakon trogodišnje borbe sa karcinomom 25. septembra 2019. u Beču.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Austrijski časni krst za nauku i umetnost, 1. klasa (1976)[7]
  • Bösendorfer-Ring (1978)
  • Nacionalni orden Legije časti (1993)
  • Orden za umetnost i pisanje (1997)
  • Zlatna medalja za usluge gradu Beču (2007)
  • Počasno odlikovanje u srebru za zasluge Republici Austriji (2006)[8]
  • Doktorat na muzičkoj akademiji u Krakovu (2013)[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ https://m-festival.biz/en/7831
  2. ^ [1] Touring Southern Africa through Hans Adler's invitation
  3. ^ 88 notes pour piano solo (« Solo nec plus ultra »), Jean-Pierre Thiollet, Neva Editions, 2015, p. 50. ISBN 978-2-3505-5192-0
  4. ^ Paloma O'Shea Santander International Piano Competition "Winners, members of the jury and artistic guests"
  5. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 28. 01. 2018. g. Pristupljeno 23. 04. 2021. 
  6. ^ Brody, Richard (30. 9. 2019). „What Paul Badura-Skoda Did for Classical Piano”. The New Yorker. Pristupljeno 2021-01-21. 
  7. ^ „Reply to a parliamentary question” (PDF) (na jeziku: nemački). str. 401. Pristupljeno 29. 11. 2012. 
  8. ^ „Reply to a parliamentary question” (PDF) (na jeziku: nemački). str. 1716. Pristupljeno 29. 11. 2012. 
  9. ^ „Paul Badura-Skoda doktorem honoris causa Akademii Muzycznej w Krakowie”. www.polmic.pl (na jeziku: poljski). Pristupljeno 2021-04-23. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]