Pero Latinović
pero latinović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1918. |
Mesto rođenja | Vrtoče, kod Petrovca, Austrougarska |
Mesto smrti | Beograd, |
Profesija | vojno lice |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1944. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija |
Čin | major |
Odlikovanja |
Pero Latinović (Vrtoče, kod Petrovca, 1918 — Beograd) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, major JNA i nosilac Partizanske spomenice.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pero Latinović je rođen 1918. godine u Vrtoču (zaselak Kula),[1] kod Petrovca. Otac mu je bio Đuro Đuran, zvani Đuđo i Liđo. Majka mu je bila Mika Pilipović Dajanović iz Vrtoča, koja je bila Đuđina prva žena. Nakon njene smrti Đuđo se ponovo oženio.[2][3] Pero je odrastao u višečlanoj porodici sa četiri brata i dvije sestre. Braća Ilija i Nikola su takođe bili borci NOR-a. Potiče iz zemljoradničke porodice. Prije rata bio je radnik.[4] Ženio se dva puta. Iz prvog braka, sa suprugom Micom, dobio je sina Slobodana i ćerku Ljilju. Drugi put je oženio je Danicu Atlagić Perkić iz Vrtoča, sa kojom nije imao djece.[3]
Po okupaciji Jugoslavije, uključio se u pripreme oružanog ustanka. 27. jula 1941. Od prvih dana učestvovao je u ustaničkim i gerilskim akcijama. Borio se u sastavu Treće krajiške brigade. Važio je za pouzdanog borca, koji je u napadu bio među prvima, a u ostupanju među posljednjima.[2]
Član KPJ postao je 1944. godine.[4] Učesnik je Bitke na Sutjesci[5] i Bitke na Neretvi.[2]
U ratu je obavljao više dužnosti. Početkom rata bio je borac. Borio se u sastavu vrtočke čete[2] (kasnije 2. čete 1. bataljona) Treće krajiške brigade, a potom i u sastavu 2. bataljona Treće krajiške brigade. Krajem rata bio je komandir čete.[5] U ratu je ranjavan. Ranjen je 1943. godine na Raduši, tokom Bitke za ranjenike.[2]
Nakon rata služio je kao oficir u JNA. Radio je na poslovima bezbjednosti.[1] Penzionisan je u činu majora.[2]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941.[2]
Živio je u Beogradu. U Beogradu je umro, a tamo je i sahranjen.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Pilipović - Dajanović, Nikica (2011). Sabor u Vrtoču (2. prerađeno i dopunjeno izd.). Vrtoče: Grafomark Laktaši. str. 135—136, 294. ISBN 978-99955-57-36-2.
- ^ a b v g d đ e ž „CIP - Katalogizacija u publikaciji - Narodna biblioteka Srbije, Beograd 94(497.11)"1939/1945"(047.53) KAKO se stvara(la) istorija... : lične priče uče - PDF Besplatno skidanje”. docplayer.rs. Pristupljeno 2022-03-09.
- ^ a b Pilipović - Dajanović, Nikica (1989). Sabor u Vrtoču. Mjesna zajednica Vrtoče. str. 119.
- ^ a b Treća krajiška brigada - Zbornik sjećanja. Knjiga treća. Beograd: Odbor sekcije boraca Treće proleterske krajiške brigade u Beogradu. 1985. str. 791.
- ^ a b Kučan, Viktor (1996). Borci Sutjeske. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 704. ISBN 86-17-04984-7.