Porhovski rejon
Porhovski rejon Porhovskiй raйon | |
---|---|
{{{caption2}}}
| |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Administrativni subjekt | Pskovska oblast |
Admin. centar | Porhov |
Status | opštinski rejon |
Osnivanje | 1. avgust 1927. |
Površina | 3.190 km2 |
Stanovništvo | 2015. |
— broj st. | 18.896 |
— gustina st. | 5,92 st./km2 |
Vremenska zona | UTC+3 |
Registarske tablice | 60 |
Zvanični veb-sajt |
Porhovski rejon (rus. Порховский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon smešten u centralnom i istočnom Pskovske oblasti, odnosno na zapadu evropskog dela Ruske Federacije.
Administrativni centar rejona je grad Porhov. Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2015, na teritoriji rejona je živelo 18.896 stanovnika ili u proseku oko 5,92 st/km².
Geografija[uredi | uredi izvor]
Porhovski rejon smešten je u centralnim i istočnim delovima Pskovske oblasti. Obuhvata teritoriju površine 3.190 km², i po tom parametru nalazi se na 4. mestu među 24 rejona u oblasti. Na severu se graniči sa Strugokrasnjenski, a na zapadu sa Pskovskim rejonom. Na jugozapadu je Ostrovski, jugu Novorževski, jugoistoku Dedovički i na istoku Dnovski rejon. Na severozapadu se graniči sa Soljčanskim rejonom Novgorodske oblasti.
Teritorija Porhovskog rejona smeštena je u nizijskom području kojim dominira Hilovska nizija, nizijsko područje sa nadmorskim visinama između 50 i 100 metara. Nizija je stešnjena između Luškog pobrđa na severu i Sudomskog pobrđa na jugu (severni obronci Sudomskog pobrđa zalaze na teritoriju Porhovskog rejona, i ujedno to je najviši deo rejona). Hilovska nizija na zapadu postepeno prelazi u prostranu Pskovsku niziju, odnosno na istoku u Priiljmenjsnku depresiju.
Na području Porhovskog rejona nalazi se razvođe slivova reka Narve (na zapadu i jugu) i Neve (centralni i istočni deo). Najvažniji vodotok u slivnom području Narve (sa kojim je povezan preko basena reke Velikaje) je reka Čerjoha sa svojih ukupno 25 pritoka, a najvažnija među njima je Listvenka (46 km). Najvažniji vodotok u basenu Neve je reka Šelonj sa svoje 33 pritoke na ovom području. Najvažnije pritoke Šelonja su Sitnja (na krajnjem severistoku, 117 km), Uza (98 km), Polonka (69 km), Belka (61 km), Udoha (52 km) i Ščilinka (34 km).
Najveća jezera su Radilovsko (5,4 km²) na severu i Lučno (2,9 km²) na jugu.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Porhovski rejon uspostavljen je 1. avgusta 1927. godine kao administrativna jedinica tadašnje Lenjingradske oblasti. U granicama Pskovske oblasti je od njenog osnivanja 23. avgusta 1944. godine. U sadašnjim granicama rejon je od oktobra 1959. godine kada su u njegov sastav uključene teritorije nekadašnjeg Slavkovskog i južni delovi Pavskog rejona.
Demografija i administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona je živelo ukupno 21.568 stanovnika,[1] dok je prema proceni iz 2015. tu živelo 18.896 stanovnika, ili u proseku 5,92 st/km².[2] Po broju stanovnika Porhovski rejon se nalazi na 6. mestu u oblasti i njegova populacija čini 2,92% od ukupne rejonske populacije.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|
53.009 | 43.483 | 37.733 | 34.541[3] | 28.470[4] | 21.568[1] | 18.896* |
Napomena:* Prema proceni nacionalne statističke službe.
Prema podacima sa popisa iz 2010. na području rejona postoji ukupno 559 naseljenih mesta (od kojih su čak 122 bila bez stanovništva) međusobno podeljenih u 4 trećestepene opštine (jednu gradsku i tri seoske). Jedino gradsko naselje u rejonu je grad Porhov, administrativni centar rejona u kojem živi polovina ukupne rejonske populacije.
Privreda i saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Najvažnije privredne delatnosti u rejonu su ekstrakcija treseta i poljoprivredna proizvodnja.
Najvažniji saobraćajni pravac je železnička pruga Bologoje—Pskov koja prolazi ovim područjem u smeru istok-zapad.
Kultura[uredi | uredi izvor]
Na području rejona nalaze se 24 kulturno-istorijska spomenika od nacionalnog značaja i 115 objekata od lokalnog značaja. Najznačajniji arhitektonski spomenici u rejonu su Porhovska tvrđava iz 1387. godine i manastir Nikandrova isposnica iz 1585. godine.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Всероссийская перепись населения 2010 года. Том 1". Архивирано на сајту Wayback Machine (15. март 2013)
- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2015 года Архивирано на сајту Wayback Machine (23. септембар 2015)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]