Polje algebarskih brojeva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U apstraktnoj algebri polje algebarskih brojeva se označava sa F i predstavlja konačno proširenje polja racionalnih brojeva Q, to jest, polje koje sadrži polje racionalnih brojeva i ima konačnu dimenziju, kada se posmatra kao vektorski prostor nad Q. Ova polja su vrlo važna u teoriji brojeva i predstavljaju centar studija koja se bave teorijom algebarskih brojeva.

Pojam se oslanja na sam koncept polja u matematici, koje predstavlja algebarsku strukturu sačinjenu od skupa elemenata i dve operacije definisane na tom skupu. Te operacije se nazivaju sabiranje i množenje i da bi činile polje moraju imati svojstvo distributivnosti.

Koncept polja je uveo Dedekind, koji je koristio nemačku reč Körper (telo) za ovaj pojam.[1] Najjednostavniji primer je upravo polje racionalnih brojeva Q. Polje realnih brojeva R i polje kompleksnih brojeva C su takođe primeri polja algebarskih brojeva.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Preduslovi[uredi | uredi izvor]

Pojam polja algebarskih brojeva oslanja se na koncept polja. Polje se sastoji od skupa elemenata zajedno sa dve operacije, naime sabiranje i množenje, i neke pretpostavke distributivnosti. Istaknuti primer polja je polje racionalnih brojeva, koje se obično označava kao, zajedno sa uobičajenim operacijama sabiranja i množenja.

Drugi pojam potreban za definisanje polja algebarskih brojeva su vektorski prostori. U meri u kojoj je ovde potrebno, vektorski prostori se mogu smatrati sastavljenim od sekvenci (ili torki)

(x1, x2, …)

čije su komponente elementi fiksnog polja, kao što je polje . Bilo koje dve takve sekvence se mogu sabrati dodavanjem komponenti jedna po jedna. Štaviše, bilo koja sekvenca se može pomnožiti sa jednim elementom c fiksnog polja. Ove dve operacije poznate kao sabiranje vektora i skalarno množenje zadovoljavaju brojna svojstva koja služe za apstraktno definisanje vektorskih prostora. Vektorskim prostorima je dozvoljeni da budu „beskonačno-dimenzionalni”, što znači da su sekvence koje čine vektorske prostore beskonačne dužine. Ako se, međutim, vektorski prostor sastoji od konačnih nizova

(x1, x2, …, xn),

za vektorski prostor se kaže da je konačne dimenzije, n.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Polje algebarskih brojeva (ili jednostavno polje brojeva) je proširenje polja konačnog stepena polja racionalnih brojeva. Ovde stepen označava dimenziju polja kao vektorskog prostora preko .

Primeri[uredi | uredi izvor]

  • Najmanje i najosnovnije polje brojeva je polje racionalnih brojeva. Mnoga svojstva opštih brojevnih polja su modelovana prema svojstvima .
  • Gausovi racionali, označeni kao (čita se kao „ spojeno ”), čine prvi netrivijalni primer brojnog polja. Njegovi elementi su izrazi forme
    gde su a i b racionalni brojevi i i je imaginarna jedinica. Takvi izrazi mogu da se dodaju, oduzimaju i množe u skladu sa uobičajenim pravilima aritmetike, a zatim se pojednostavljuju korišćenjem identiteta
    .
    Eksplicitno,
    Gausovi racionalni brojevi različiti od nule su inverzibilni, što se može videti iz identiteta
    Iz toga sledi da Gausovi racionali formiraju brojno polje koje je dvodimenzionalno kao vektorski prostor nad .
  • Uopštenije, za bilo koji beskvadratni ceo broj , kvadratno polje je brojevno polje dobijeno pridruživanjem kvadratnog korena od polju racionalnih brojeva. Aritmetičke operacije u ovom polju su definisane u analogiji sa slučajem Gausovih racionalnih brojeva, .
  • Kružno polje
    , where
    je brojno polje dobijeno iz spajanjem primitivnog -tog korena jedinice . Ovo polje sadrži sve kompleksne n-te korene jedinice i njegova dimenzija preko je jednaka , gde je Ojlerova fi funkcija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J J O'Connor and E F Robertson, The development of Ring Theory, September 2004.

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]