Pjer Mari
Pjer Mari | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. septembar 1853. |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Datum smrti | 13. april 1940.86 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Prebivalište | Francuska |
Obrazovanje | Sorbona |
Naučni rad | |
Polje | Medina, Neurologija |
Institucija | Sorbona |
Poznat po | Otkrićima neuroloških bolesti |
Nagrade | Član Francuske medicinske akademije. |
Pjer Mari (fr. Pierre Marie; Pariz, 9. septembar 1853 — Pariz, 13. april 1940) je bio francuski lekar, neurolog, zaslužan za otkrivanje nekoliko novih kliničkih entiteta, kao što su; progresivna mišićna atrofija 1886, akromegalija 1886, hipertrofična osteoartropatija 1890, heredoataksija mozga 1893, ankilozirajući spondilitis 1898.[1] Ova otkrića u medicini donela su mu međunarodni ugled.[2]
Eponimi
[uredi | uredi izvor]- Marijeva ataksija (Marie's ataxia)
Nasledna bolest nervnog sistema, sa cerebelarnom (moždanom) ataksijom.
- Mari-Foa-Alajuanijev sindrom (Marie-Foix manoeuvre and reflex)
Moždana ataksija izazvana promenama u malom mozgu kod starijih osoba, uglavnom zbog zloupotrebe alkohola. Eponim je nazvan zajedno sa neurolozima Teofilom Alajuaninom (1890-1980) i Čarlsom Foa (1882-1927).
- Marijeva anartrija (Marie's anarthria)
Nemogućnost normalne artikulacije rečima, zbog moždane lezije.
- Mari-Strumpelova bolest (Bechterev's disease)
Poznat kao ankilozirajući spondilitis. Eponim je nazvan zajedno sa nemačkim neurologom Adolfom Strumpelom (1853-1925). Bolest se naziva i Behtereva bolest, po ruskom neurofiziolog Vladimiru Behterevu (1857—1927).
- Mari-Lerijev sindrom (Marie-Léri syndrome)
Deformitet ruku izazvan osteolizom[a] zglobnih površina prstiju. Eponim je nazvan zajedno sa neurologom Androm Lerijem (1875—1930).
- Bamberger-Marijeva bolest (Bamberger-Marie disease)
Takođe poznata kao hipertrofična plućna osteoartropatija.
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Osteoliza je nestajanje, „rastapanje“ koštanog tkiva, najčešće zbog gubitka kalcijuma u kosti.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Marie, P. Sur la spondylose rhizomélique. Revue de médecine (Paris) 1898; 18: 285-315
- ^ Andrewes 2001, str. 293.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Andrewes, David G. (2001). Neuropsychology: From Theory to Practice. Psychology Press. str. 293. ISBN 978-1-84169-103-9.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Des formes frustes de la maladie de Basedow. Thèse de doctorat, Paris, 1883.
- Sclerose en plaques et maladies infectieuses. 1884.
- Sur deux cas d’acromégalie. 1886.
- De la déviation faciale dans l’hémiplégie hystérique.
- Sur une form particulière d'atrophie musculaire progressive; souvent familiale, débutant par les pieds et les jambes et atteignant tard les mains. With Jean Martin Charcot. Rev Méd, Paris, 1886, 6: 97
- Hystérie dans l’intoxication par le sulfure de carbone. 1888.
- Ostéoarthropathie hypertrophiante pneumique. 1890.
- Essays on Acromegaly. With bibliography and appendix of cases by other authors. London, 1891.
- Leçons sur les maladies de la moëlle épinière. Paris, 1892. Translated into German. English translation by M. Lubbock: Lectures on Diseases of the Spinal Cord. London, 1895.
- Sur l'hérédo-ataxie cérébelleuse. Semaine médicale, Paris, 1893, 13: 444.
- Leçons de clinique médicale. Hôtel-Dieu, 1894-1895.
- Sur un syndrome clinique et urologique se montrant dans le diabète lévulosurique et caractérisé par un état mélancolique avec insomnie et impuissance. With Robinson. 1897.
- L’évolution du langage considéré au point de vue de l’étude de l’Aphasie. 1897.
- Dysostose cléido-crânienne héréditaire. Paul Sainton (1868-1958). 1897.
- Spondylose rhizomélique. 1898.
- Pagetsche Knochenkrankheit. With André Léri. In Handbuch der Neurologie. Volume 4, Berlin, 1913.
- Revue neurologique, 1916, 30: 564-565.
- Neurologie. 2 volumes; Paris, 1923.
- Travaux et mémoires. Paris, 1926 and 1928.