RMS Karpatija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karpatija
RMS Karpatija
Lična karta British Blue Ensign
Zemlja: Ujedinjeno Kraljevstvo
Vlasnik: Kjunard - Vajt Star Lajn
Izrada: Brodogradilište Svan Hanter, Njukasl
Kapetan:
Registrovana luka: Engleska
Početak izgradnje: 1902.
Pokrenut: 1903.
Kršten: Nije kršten, što je bila uobičajena praksa Vajt Star Lajna
Prvo putovanje: 1903.
Sudbina: Torpedovan 17. jula 1918. kod istočnih obala Irske od strane nemačke podmornice U 55.
Trenutni položaj:
Opšte karakteristike
Ukupna težina: 13.555  tona
Zapremina: 8,600 dužnih tona
Dužina: 164 metara (541 stope i 0 inča)
Najveća visina: 18 metara (64 stope i 5 inča)
Visina od palube do nivoa mora: 10,5 metara (34 stope i 7 inča)
Snaga: 8 cilindara 0 MW
Pogon: Dva trokraka bronzana propelera na zadnjoj strani broda.
Brzina: 25,6 km/h (14 čvor) (16.11 milja/č)
Najveća brzina: 27,8 km/h (15,0 kn; 17,3 mph)
Broj putnika (prvo putovanje): 1905 - Ukupno 2.550
  • Prva klasa: 100
  • Druga klasa: 200
  • Treća klasa: 2.250
  • Posada: 307

RMS Karpatija (engl. RMS Carpathia) je bio putnički parobrod Ujedinjenog Kraljevstva, građen od strane Kjunard lajnera. Karpatija je svoje prvo putovanje imala 1903. godine, a postala je svetski poznata 1912. po spacavanju putnika sa Titanika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kraljevski oklopni brod (Royal Mail Ship) Karpatija je građena od strane Sven Hanter i Vigam Ričardson (Swan Hunter & Wigham Richardson) kompanije. Gradnja je bila u brodogradilištu u Njukaslu u Ujedinjenom Kraljevstvu i brod je završen 6. avgusta 1902. godine a svoje prvo probno putovanje je imala od 22. aprila do 25. aprila 1903.. Karpatija je imala 8.600 tona, 164m dugačka i 18m široka.

Karpatija je svoje prvo, takozvano devičansko (maiden voyage), putovanje je imala 5. maja 1903. na relaciji Liverpul, Engleska do Bostona SAD. Dalji servis je imala na relacijama između Njujorka, Trsta i raznih drugih mediteranskih luka.

Karpatija i Titanik[uredi | uredi izvor]

Karpatija u Njujorškoj luci sa spašenim putnicima sa Titanika

U noći 14. aprila 1912, Karpatija je bila na putu Njujork prema Gibraltaru. Prevozila je putnike, među kojima su bili i Kolin Kembel Kuper (Colin Campbell Cooper) slikar i Čarls Maršal (Charles H. Marshall), čije su tri rođake putovale u suprotnom pravcu sa Titanikom.

Telegrafista Harold Kotam (Harold Cottam), koji je propustio da primi prvu poruku sa Titanika pošto je tada bio na zapovedničkoj palubi, je primio poruku sa Kejp Rejsa (Cape Race) u kojoj je stajalo da ima da se prenese privatna poruka za Titanik. On je o ovome, da bi pomogao, poslao novu poruku Titaniku, ali umesto normalnog odgovora on je primio poziv za pomoć (SOS).

Kotam je odmah probudio kapetana Artura Henrija Rostrona (Arthur Henry Rostron), koji je odredio novi kurs brodu, maksimalnom brzinom prema zadnjoj poznatoj poziciji Titanika, otprilike 93km udaljenoj od Karpatije. Kapetan Rostron je naredio zatvaranje grejanja i upotrebu tople vode, da bi povećao iskorišćenje snage brodskog motora. Posle prolaska kroz polja sa ledenim bregovima, Karpatija je u 4 sata ujutro stigla na mesto nesreće. Posada Karpatije je uspela da spase 705 brodolomnika od ukupno 2.223 putnika i članova posade koji su se nalazili na Titaniku[1]

Lekar na Karpatiji bio je Subotičanin Artur Munk (1886-1955).[2]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Moli Braun predaje priznanje kapetanu Rostronu za spašavanje putnika sa Titanika

Za svoje učešće u spašavanju nastradalih sa broda Titanik, posada Karpatije je bila nagrađena medaljama. Članovi posade su dobili bronzane medalje, brodski oficiri su dobili srebrne medalje a kapetan Rostron je dobio srebrni bokal i zlatnu medalju, koje im je predala poznata američka umetnica Moli Braun.

Kapetan Rostron je kasnije čak bio pozvan u Belu kuću od strane tadašnjeg predsednika SAD Vilijama Tafta, gde mu je predata Kongresna zlatna medalja, najveće moguće priznanje koje je kongres mogao da mu dodeli.

Kraj Karpatije[uredi | uredi izvor]

Brod koji je zapamćen po humanitarnoj akciji spašavanja, potopljen je od strane podmornice. Karpatija je bila deo konvoja koji je bio napadnut 17. jula 1918. od strane nemačke podmornice U 55 i torpedovana je sa tri torpeda.[3] Spašeno je 157 članova posade i putnika, od strane drugog broda HMS Snodrop, sledećeg dana. Karpatija je potonula sa krmom napred u 2:45 ujutro.

Spašavanje olupine[uredi | uredi izvor]

Olupina Karpatije je pronađena 1999. od strane profesionalnog gnjurca Klajv Kaslera[4][5][6] na dubini od 500 ft (150 m).[7] Posle napada podmornice Karpatije je potonula, izvrnula se i palubom legla na morsko dno. Olupina leži na istočnoj obali Irske.

Sadašnji vlasnik olupine je Premijer Egzibišns (Premier Exhibitions Inc.) koji planira u budućnosti da vadi predmete sa broda.[8] Ista ta kompanija ima prava na vađenje predmeta sa Titanika, gde su već neki predmeti izvađeni i pokaziju se po svetu na pojedinim izložbama.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marshall Cavedish Eciklopedia (Znanje i tehnika) 719-720. old. ISSN 1418 8090
  • Eaton, John P. ja Haas, Charles A. Titanic: Triumph and Tragedy W.W. Norton & Company, 1995. — Titanik: Trijumf i tragedija

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]