Радничке новине

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Radničke novine
Naslovna strana br. 127 (1914)
VlasnikMiloš Obradović
Glavni urednikDragoljub Mirosavljević
Osnivanje1. april 1897.
Političko
opredeljenje
socijaldemokratija
Jeziksrpski
Ukidanje4. april 1941
SedišteBeograd
Niš
ISSN2217-222X

Radničke novine su bile organ srpskog socijalističkog pokreta u Kraljevini Srbiji, što je dovelo do toga da kasnije postanu i deo komunističkog pokreta u Kraljevini Jugoslaviji. Odgovorni urednik ovih novina bio je Dragoljub Mirosavljević, u čijoj su se štampariji u Beogradu štampale Radničke novine u periodu od 1897-1941 godine.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ove novine su krenule sa izlaženjem 1897. godine, u vidu samostalne radničke štampe. Nakon osnivanja Glavnog radničkog saveza 1903. godine i Srpske socijaldemokratske stranke, Radničke novine su postale njihov glavni organ. U toku kasnijih dešavanja, postaju organ Komunističke partije Jugoslavije, i bile su više puta zabranjivane od strane režima Obrenovića. Krenule su ponovo sa radom 1902. godine, a njihov urednik je bio Dimitrije Tucović. One su od 1903. do 1919. godine izlazile kao štampa Glavnog radničkog saveza i Srpske socijaldemokratske stranke, a tokom Prvog svetskog rata su izlazile u Nišu, a pre toga u Beogradu.

Radničke novine su predstavljale levičarske opozicione novine u Kraljevini Srbiji. U njima su se takođe prvi put pojavila na jugoslovenskom tlu dva odlomka iz poznatog Lenjinovog dokumenta Šta da se radi, krajem 1904. i početkom 1905. godine. Izlaženje radničkih novina je ponovo obustavljeno nakon okupacije Srbije u julu 1915. godine. Zatim 1919. godine nakon ponovnog ujedinjenja, Radničke novine postaju (od 97. broja) organ Socijalističke radničke partije Jugoslavije. Od 1920. godine (od 154. broja) one postaju organ Komunističke partije Jugoslavije. Decembra 1920. godine je zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije, i onda su Radničke novine postale organ reformističke Socijalističke partije Jugoslavije. Nastavile su sa izlaženjem sve do izbijanja Drugog svetskog rata u Jugoslaviji aprila 1941. godine.[2]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

U prvoj godini izlaženja (1897) izašla su samo 23 broja. Nakon toga usledio je prekid u izlaženju do 1902. godine.[3]

  • od br. 1 (1902) izlaze subotom
  • od br. 38 (1902) izlaze petkom
  • od br. 1 (1903) izlaze 3 puta nedeljno
  • od br. 25. (1903) izlaze jedan put nedeljno
  • od br. 34 (1903) izlaze dva puta nedeljno
  • od br. 2 (1906) izlaze tri puta nedeljno
  • od br. 14 (1911) izlaze svakog dana osim nedelje
  • od br. 231 (1912) izlaze utorkom i petkom
  • od br. 1 (1914) izlaze svaki dan osim nedelje
  • od br. 188 (1914) izlaze svakog dana
  • od br. 297 (1919) izlaze svakog dana osim ponedeljkom
  • od br. 58 (1928) izlaze svakog dana osim nedelje
  • od br. 110 (1920) izlaze svakog dana osim ponedeljkom
  • od br. 1 (1922) izlaze utorkom i petkom
  • od br. 1 (1923) izlaze petkom
  • od br. 8 (1923) izlaze sredom i subotom
  • od br. 16 (1923) izlaze petkom
  • od br. 46 (1923) izlaze sredom
  • od br. 1 (1925) izlaze sredom i subotom
  • od br. 11 (1925) izlaze sredom
  • od br. 6 (1929) izlaze petkom[4]

Rubrike Radničkih novina[uredi | uredi izvor]

  • Izborna borba
  • Iz dana u dan
  • Srbija i Bugarska
  • Šta kaže očevidac

Glavni urednici i saradnici[uredi | uredi izvor]

Urednik novina se menjao oko 30 puta a glavni urednici su bili istaknuti socijalisti, među kojima su bili Vasa Pelagić, Jovan Skerlić, Živojin Baludžić i Dragiša Lapčević. Među urednicima su bili i Petar Savić, Svetolik Savić, Luka Pavićević, Milan Stanojević, Jordan Krstić, Nedeljko Stanković, Petar Maksimović, Sava Kovačević, Svetozar Đorđević, Svetozar Marić, Dušan Popović, Dimitrije Tucović, Božidar Popović i dr. Članovi redakcije bili su Kosta Novaković, Miloš Trebinjac, Filip Filipović, Moša Pijade i dr.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Srpska štampa 1768-1995. Beograd: Medija centar. str. 131. ISBN 86-82827-01-8. Pristupljeno 18. 4. 2021. 
  2. ^ „Radničke novine”. Novinarski letopis. God. 4, br. 4: str. 50. 1991. ISSN 0353-3107. 
  3. ^ a b „Istorijske novine”. Istorijske novine. Pristupljeno 17. 4. 2021. 
  4. ^ „Radničke novine”. Veliki rat. Pristupljeno 15. 4. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srpska socijaldemokratska partija (knjiga prva), Nolit, Beograd, 1966.
  • Milan Vesović, Revolucionarna štampa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Narodna knjiga, Beograd, 1979.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]