Rajko D. Blažić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rajko D. Blažić
Datum rođenja1967.
Mesto rođenjaČačak

Rajko D. Blažić (Čačak, 1967) srpski je vajar i univerzitetski profesor.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu. Studirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Potom je studirao na Fakultetu likovnih umetnosti Cetinje, na odseku za Vajanje i diplomirao prvi u generaciji, u klasi prof. Pavla Pejovića, 1998. godine.[1]

Uporedo sa studijama na FLU, koristio specijalističku stipendiju za meterijal kamen, kompanije Maniro-Co. Tokom studija izučio je praktičan rad u svim vrstama kamena: radionički rad, vajarski rad, transport, montažu, restauraciju, zaštitu, mašinsku obradu i drugo.[1]

Na Visokoj školi – Akademiji SPC za umetnosti i konservaciju radi od akademske 2000/2001. godine. Na Akademiji SPC je osnovao Nastavni predmet Vajanje kao i rad u vajarskim materijalima glini, gipsu i posebno kamenu.[1]

U periodu između 2000. i 2003. je, posle nekoliko stotina godina grobno mesto Svetog Save i bio mentor izrade kamenog ćivota Svetog Kr.Vladislava u manastiru Mileševi, 13 vek. Autor je kivota u poludragom kamenu Sv. Patrijarha Maksima u Pećkoj Patrijaršiji.[1]

Uradio je prve stubove u Reljefnim kamenim masama u istoriji umetnosti srpske crkve, u manastiru u Lešje, kod Paraćina, tokom 2005. godine.[1]

Tokom 2010–2012. godine realizovao je vajarske radove u tehnici vajarskog betona na crkvi Svete Petke, na pet jezera u Bijeljini, Republika Srpska.[1]

Godine 2014. u saradnji sa prof. dr Predragom Ristićem je uradio elektronski katalog „Tipologija krsnih znamenja srpskom narodu“ a 2015. godine objavio je monografiju „Vajarski Betoni“.[1]

Radovi mu se nalaze u srpskim srednjovekovnim manastirima: Manasiji, Mileševi, Žiči, Sv. Arhangelima kod Prizrena, Kumanici.[1]

Realizuje i autorske projekte van crkvene tematike, u eksterijeru i enterijeru.[1]

Aktivno primenjuje i promoviše tehniku novog vajarsko-građevinskg dekorativnom materijala - vajarskih betona.[1]

Oženjen je, ima troje dece. Živi u Zemunu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j „Biografija”. slavarnik.com. Pristupljeno 2023-03-28.