Pređi na sadržaj

Rezervat Azrak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rezervat prirode „Močvara Azrak“
محمية الأزرق المائية
Područje močvare Azrak
Mjesto Jordan
Najbliži gradAzrak
Površina12 km2
Osnovano10. 1. 1977. godine
Upravljačko tijeloKraljevsko društvo za zaštitu prirode

Rezervat Azrak je je rezervat prirode i nalazi se u blizini grada Azrak u jordanskoj Istočnoj pustinji. Kao oaza za ptice selice, Azrak je osnovan 1978. godine i pokriva 12 kvadratnih kilometara. Prirodni izvori su presušili 1992. i većina ptica selica se odselila iz ovog područja. Veštački izvori se danas održavaju u cilju održavanja močvarinog statusa turističke atrakcije. Ova močvara nalazi se pod zaštitom Ramsarske konvencije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Močvarno tlo je nastalo pre oko 250.000 godina[1] kao rezultat navodnjavanja iz izvora, u idealnom skladu sa geološkim promenama. Azrak je još od davnina bio raskrsnica ljudskih trgovačkih puteva i migracija ptica.[2] Milioni kubika slatke vode privlačili su karavane kamila,[3] koji su nosili začine i biljke na putu između Arabije, Mesopotamije i Sirije.[1] Milioni ptica selica zaustavljali su se u Azraku na putu između Afrike i Evrope.[2] Međutim, tokom šezdesetih godina 20. veka, vodu su počeli da ispumpavaju radi potreba rastućeg stanovništva u Amanu.[3] Od 1978. godine, Kraljevsko društvo za zaštitu prirode imenovalo je Azrak za močvarni rezervat prirode.[4] Međutim, 1992. godine su izvori presušili,[3] a izdani koje su nekada bile prepune, presušile su. Svi vodeni bivoli na teritoriji Azraka su uginuli, a mnoge ptice selice pronašle su novo stanište oko Galilejskog jezera.[3]

Azrak danas[uredi | uredi izvor]

Močvara Azrak je okarakterisana kao „stanje ekološkog kolapsa“.[3] Kraljevsko društvo za očuvanje prirode (RSCN) nastavlja tešku borbu protiv rasta broja stanovnika i rastuće potražnje za vodom.[3] Jordansko Ministarstvo voda za održavanje Azraka obezbeđuje 10.000.000 kubnih metara vode godišnje, a to je tek toliko dovoljno da održi površinu Azraka na 10% njegove originalne veličine. Danas postoji više od 500 ilegalnih bunara kojima se i dalje ispumpava voda iz močvare. Za samo 37 godina, broj ptica selica se smanjena sa 347.000 (2. februar 1967) na 1200 jedinki (2. februara 2000). Azrak obezbeđuje pijaću vodu za jednu četvrtinu Amana. Do sada je presušila površina od 25 kvadratnih kilometara koja je nekada bila pokrivena močvarom.[5]

Pešačka staza[uredi | uredi izvor]

Pešačka staza je podignuta platforma koja prolazi kroz rezervat u dužini od oko 1,5 kilometara.[6] Delovi staze su na tlu i prolaze kroz rastinje. Na polovini staze nalazi se „rustično skrovište“ izgrađeno od cigle, koje služi za neometano posmatranje ptica, a iz njega se pruža pogled na močvarne lagune.[6]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Ptice selice dolaze iz Anadolije, Skandinavije, Sibira, i Afrike, i zaustavljaju se u Azraku tokom dugog putovanja. Delimična restauracija močvare od strane Kraljevskog društva za očuvanje prirode dovela je do povratka više migratornih vrsta, kao što je Krivokljuna ševa (Alaemon alaudipes), Svilorepi crvrčić (Cettia cetti), Pustinjska zeba (Rhodospiza obsoleta) i Eja močvarica (Circus aeruginosus).[6] Među 280 zabeleženih migratornih vrsta u Azraku nalaze se i Sprudnik ubojica (Philomachus pugnax), Sabljarka (Recurvirostra avosetta), Mala sprutka (Calidris minuta) i Žalar slepić (Charadrius dubius).[6] Osim toga, nekoliko ptica grabljivica svraćaju u Azrak, kao na primer Osičar (Pernis apivorus) i Eja livadarka (Circus pygargus).[6]

Preistorijska flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Od davnina, Azrak je, u ekološkom pogledu, bio kontinentalni nastavak Afrike. U tom vremenskom periodu, mnoge životinje koje se smatraju afričkim živele su u Azraku. Među ove vrste ubrajaju se sirijski divlji magarac (Equus hemionus hemippus), divlja kamila (Camelus ferus), nosorog, nilski konj, azijski slon, gazela, divlje govedo - tur (Bos primigenius), azijski gepard (Acinonyx jubatus venaticus), Sirijski noj (Struthio camelus syriacus), azijski lav i arabijski oriks (Oryx leucoryx).[7] Sve ove vrste, osim gazele, nestale su iz Azraka, a ujedno i iz Jordana.[7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Poster in the Azraq museum.
  2. ^ a b Poster in the Azraq museum.
  3. ^ a b v g d đ Teller, Matthew (2006). Rough Guide to Jordan. Rough Guides 2007. 
  4. ^ „Azraq Wetlands Reserve”. Arhivirano iz originala 24. 06. 2008. g. Pristupljeno 14. 10. 2015. 
  5. ^ „Jordansko kraljevsko društvo za očuvanje prirode”. Arhivirano iz originala 15. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 10. 2015. 
  6. ^ a b v g d Azraq Wetlands Reserve & Lodge brochure. RSCN/Wild Jordan. 
  7. ^ a b Poster at the Azraq Museum.

Literatura[uredi | uredi izvor]