Reno fluens

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Reno fluens
Reno fluens
Pregled
ProizvođačReno
Proizvodnja2009. – 2016.
MontažaJužna Koreja, Turska, Argentina, Indija
Karoserija i šasija
KlasaNiža srednja klasa
Karoserija4 vrata – sedan
Pogonski agregat
Motorbenzin 1.6 , 2.0 L
dizel 1.5, 1.6 L
Stepen prenosa5/6 stepena (manuelni)
6 stepeni (automatik)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2702
Dužina4618
Širina1809
Visina1478
Hronologija
PrethodnikReno megan II (sedan)
NaslednikReno megan IV (sedan)

Reno fluens (franc. Renault Fluence) je automobil koji je proizvodila francuska fabrika automobila Reno. Proizvodio se od 2009. do 2016. godine.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Kompaktna limuzina je predstavljena 2009. godine, kao posledica odluke Renoa da u trećoj generaciji megana razdvoji hečbek model od sedana.[1] Fluens, kao trovolumenska limuzina, koristi veći deo mehaničkih rešenja sa druge generacije megana na čijoj se traci u fabrici u Bursi u Turskoj i proizvodi. Međutim, kabina je gotovo kompletno preneta iz aktuelne treće generacije megana. Sedani se u prošlosti nisu pokazali kao preterano popularan izbor u zapadnoj Evropi, zbog čega je fluens namenjen velikim istočnim tržištima kao što su Turska, Ukrajina, Bugarska, Rumunija i Rusija. Tačnije, namenjen je kupcima koji žele da se voze u prostranom automobilu sa bogatom opremom i niskom cenom.

Unutrašnjost vozila se na prvi pogled od megana III razlikuje po instrument tabli, na kojoj je centralno postavljen digitalni brzinomer zamenjen jeftinijim, analognim. Plastika je kvalitetna, a sedišta su komforna. Prtljažnik ima zapreminu od 530 litara.[2]

Reno je 2009. godine na sajmu u Frankfurtu predstavio i električnu verziju pod nazivom fluens Z.E. Na evropskim testovima sudara 2011. godine fluens Z.E. je dobio četiri od mogućih pet zvezdica.[3]

Redizajn je urađen krajem 2012. godine, a najuočljivije promene su u prednjem delu automobila koji je poprimio stilski izraz karakterističan za najnoviju generaciju Renoovih modela, kao i nove ekonomične motore.[1]

Jula 2016. godine, Reno je predstavio naslednika, megan IV u verziji sedan, pod nazivom „megan grand kupe”.[4]

Motori[uredi | uredi izvor]

Specifikacije[5]
Model Cilindri Zapremina Snaga Moment 0–100 km/h Brzina Potrošnja Emisija CO2
Benzin
1.6 4 1598 cm³ 78 kW (106 KS) 145 Nm (4250) 11,7 sek. 183 km/h 6,7 l. 159 g/km
1.6 16V 110 4 1598 cm³ 81 kW (110 KS) 151 Nm (4250) 11,7 sek. 185 km/h 6,7 l. 155 g/km
1.6 16V 115 4 1598 cm³ 84 kW (115 KS) 156 Nm (4000) 10,6 sek. 186 km/h 6,7 l. 154 g/km
1.6 16V 115 4 1598 cm³ 84 kW (115 KS) 156 Nm (4000) 11,9 sek. 175 km/h 6,5 l. 148 g/km
2.0 4 1997 cm³ 101 kW (137 KS) 190 Nm (3700) 9,9 sek. 200 km/h 8,0 l. 188 g/km
2.0 4 1997 cm³ 101 kW (137 KS) 190 Nm (3700) 10,1 sek. 195 km/h 7,8 l. 185 g/km
2.0 16V 140 4 1997 cm³ 103 kW (140 KS) 195 Nm (3750) 9,9 sek. 200 km/h 7,9 l. 182 g/km
2.0 16V 140 4 1997 cm³ 103 kW (140 KS) 195 Nm (3750) 10,4 sek. 195 km/h 7,7 l. 178 g/km
2.0 GT2 4 1998 cm³ 140 kW (190 KS) 300 Nm (2250) 8,0 sek. 222 km/h
Dizel
dCi 90 FAP 4 1461 cm³ 66 kW (90 KS) 200 Nm (1750) 13,0 sek. 175 km/h 4,4 l. 115 g/km
dCi 110 FAP 4 1461 cm³ 78 kW (106 KS) 240 Nm (1750) 11,0 sek. 185 km/h 4,6 l. 120 g/km
dCi 110 FAP 4 1461 cm³ 81 kW (110 KS) 240 Nm (1750) 11,0 sek. 185 km/h 4,6 l. 120 g/km
dCi 110 FAP EDC 4 1461 cm³ 81 kW (110 KS) 240 Nm (1750) 11,9 sek. 185 km/h 4,4 l. 114 g/km
dCi 130 4 1598 cm³ 97 kW (130 KS) 320 Nm (2000) 9,8 sek. 210 km/h 4,6 l.
Električni
Z.E. Baterija: 22 kWh 70 kW (95 KS) 226 Nm (400–2500) 13,7 sek. 135 km/h 14,0 kWh 0 g/km

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Fluens za 2013.” (na jeziku: srpski). b92.net/automobili. Pristupljeno 17. 3. 2014. 
  2. ^ „Reno fluens” (na jeziku: srpski). auto.blog.rs. Pristupljeno 17. 3. 2014. 
  3. ^ „Euro NCAP kreš test” (na jeziku: engleski). euroncap.com. Pristupljeno 17. 3. 2014. 
  4. ^ „Renault Mégane Sedan, une petite Talisman” (na jeziku: francuski). lefigaro.fr. Pristupljeno 13. 6. 2020. 
  5. ^ „Specifikacije” (na jeziku: engleski). auto-types.com. Arhivirano iz originala 25. 03. 2014. g. Pristupljeno 17. 3. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]