Rovaško pismo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sekeljsko rovaško pismo

Rovaško pismo (mađ: Rovásirás) je originalno pismo mađarskog jezika, koje se koristilo pre uvođenja latinice. Najduže je ostalo u upotrebi u Erdelju među Sekeljima. I danas se može naći na Kopjama i Sekelj kapijama u mestima gde žive Sekelji. Tako da je danas ovo pismo poznato pod nazivom Sekeljsko Rovaško pismo (mađ:Székely rovásirás). Rovaš − Rovati, urezati, ugravirati

Rovásírás−Rovaško pismo
Vrsta: Fonetsko
Jezik: mađ
Vremenski period: 400. gne-1850. gne.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Sekeljsko rovaško pismo − Slova
Sekeljsko rovaško pismo − Brojevi

Pravila[uredi | uredi izvor]

Rovaško pismo se piše zdesna nalevo, i za svaki glas postoji slovo (znak). Postoje 34 osnovna znaka (slova) i 17 pomoćnih znakova. Naravno postoje varijacije pisma u zavisnosti od mesta nalaženja i vremena upotrebe.

Rovaško pismo se pisalo na kamenu, drvetu, drvenim tablicama (za poruke). Postoje i naznake da su korišteni i mekaniji materijali kao podloga, ali tada već ne možemo govoriti o originalnom Rovaškom pismu već o nekom prelazu na moderni, današnji način pisanja sa korištenjem znakova iz Rovaškog pisma.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi deo[uredi | uredi izvor]

Postoje razne teorije odakle Sekeljima ovo pismo.

Rovaško pismo u ovom današnjem obliku koje poznajemo, na slici, ima pet slova koja verovatno potiču iz staroturske azbuke, tri iz Grčkog alfabeta, dva iz glagoljice a ostala slova imaju svoju autohtnost i verovatno su donesena iz srednje Azije sa dolaskom Huna.

Pozajmljena slova su ušla u upotrebu iz razloga razvitka jezika u novom okruženju nove domovine i komunikacije sa narodima koji su već bili u Panonskoj niziji, ili kasnije došli, pa su izvršili određeni kulturni uticaj na Sekelje i kasnije na Mađare.

Prvi put vezu između Huna i Rovaškog pisma uspostavlja rimski govornik Priskus koji spominje Atilina pisma i spisak Huna koji su prebegli kod Rimljana.

Drugi deo[uredi | uredi izvor]

Rovaško pismo u kamenu

Od samog početka, do kojeg je istraživanje stiglo, Sekelji su rovaško pismo koristili na mađarskom jeziku i još nigde nije pronađeno da ga je neka etnička mađarska grupa, osim Sekelja, koristila.

Još u 13. veku hroničar Šimon Kezai (mađ:Kézai Simon) je zabeležio da Sekelji imaju drugačije pismo nego ostali Mađari, koji su koristili latinično pismo. Po srednjovekovnim zabeleškama Rovaško pismo je nazivano Hunsko ili Skitsko pismo sve do 19. veka i da su ga kao takvog koristili Sekelji.

Kratak opis rovaškog pisma (Rudimenta priscae Hunnorum linguae) je dao Janoš Telegdi (mađ:Telegdi János) 1598. godine, kada je pismo već počelo da gubi od svoje originalnosti i latinica je sve više ulazila u svakodnevni život Sekelja.

Rovaško pismo, njegov razvoj i prestanak korišćenja, srećom, se može pratiti preko sačuvanih dokumenata i arheoloških nalaza kao što su Sekeljderži rovaška cigla (mađ:székelyderzsi rovásírásos tégla), crkveni zapis iz Begze (mađ:bögözi templom felirata), rovaška abeceda iz Nikolsburga (dokument) iz 15. veka, kalendar iz Maršigle (mađ:Marsigli), Zapis iz 1501. godine pronađen u Čiksentmihalju (mađ:A csíkszentmihályi rovásírásos felirat), dokument iz Konstantinopolja i tako dalje. Svi ovi nalazi i dokumenta se danas čuvaju u muzeju Sekelja u Udvarhelju (mađ:Udvarhely).

Takođe veliki doprinos razjašnjenju i približavanju rovaškog pisma današnjem obliku razumevanja je veoma lepo obuhvaćeno u dve knjige koje je izdao Đula Šebeščan (mađ:Sebestyén Gyula), prvo je iz 1909. godine (mađ:Rovás és rovásírás), a drugo iz 1915. godine (mađ:A magyar rovásírás hiteles emlékei), što nisu jedina izdanja ali se javljaju kao najznačajnija i sa najviše verodostojnih podataka.

Treći deo[uredi | uredi izvor]

Tragovi rovaškog pisma u njegovim razvojnim oblicima se mogu naći od pustinje Gobi (2000. godina pre nove ere, pokrajina Hsinčiang, za vreme vladavine Hsia dinastije, u prošlom veku pronađena je grobnica sa posmrtnim ostacima plavokosih ljudi, sa šivenim pantalonama, kožnim ogrtačima i kapama, pored kojih su bile tablice ispisane rovaškim pismom koje po kineskim arheolozima nose zapise o Hunima) i Mongolije (Ulan Batorski dokument) do Panonske nizije i današnjih Sekelja.

Vidi još − Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Rovaško pismo, nastalo oko 900. godine