Pređi na sadržaj

Ruža geografskih smerova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jednostavna 8-delna ruža kompasa

Geografska ruža ili ruža kompasa je indikator geografskih pravaca, grafički prikaz kompasa na mapama i na klasičnim magnetnim kompasima. Pored osnovnih pravaca, sever, istok, zapad i jug) ruža često prikazuje i dodatne međupravce (severoistok, severozapad, jugozapad, jugoistok itd.) sa 8, 16 ili 32 kraka. Podela na 32 pravca ima istorijski značaj u navigaciji, jer je podela kruga na 1/32 tradicionalni ugaoni prikaz na kompasima.

Istorija i princip[uredi | uredi izvor]

Ruža kompasa iz klasičnog perioda
Složena ruža kompasa koja se koristi na nautičkim kartama sa pravim, geodetskim severom i sa magnetskom deklinacijom pravaca

Sam naziv "ruža" potiče od različitih dekorativnih elemenata starih kompasa, dok se ruža kompasa danas obično prikazuje samo sa dva kruga, od kojih spoljnji prikazuje geografske pravce a unutrašnji magnetne.

Rane forme ruže pravaca bile su ruže vetra, pošto se pravac utvrđivao na osnovu glavnih pravaca vetrova.[1] međutim danas je "ruža vetra" zaseban meteorološki prikaz kojim se grafički izražavaju preovladavajućih pravci vetrova.[2][3]

Današnji kompasi prikazuju, u smeru kretanja kazaljke sata, osam osnovnih smerova:

Smer Skraćenica Pravac Tradicionalni naziv prema vetru
Sever N Tramontane
Severositok NE 45° (45°×1) Greco/Grecale
Istok E 90° (45°×2) Levante
Jugositok SE 135° (45°×3) Sirocco
Jug S 180° (45°×4) Ostro/Mezzogiorno
Jugozapad SW 225° (45°×5) Libeccio/Garbino
Zapad W 270° (45°×6) Ponente
Severozapad NW 315° (45°×7) Maestro/Mistral

Jezik ruže kompasa je najčešće engleski ili latinski (za smerove, N, NE, E, SW, itd.) i srednjovekovna forma italijanskog (za nazive vetrova, npr. Tramontana, Greco, Levante, itd.).

Tradicionalni princip starih ruža koriste svi savremeni sistemi za navigaciju – mape terena, radiofarovi (VOR) u avijaciji, GPS uređaji i drugi.

Ruža kompasa je takođe čest heraldički element u emblemu različitih organizacija, kao na primer NATO.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dan Reboussin (2005). Wind Rose. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. septembar 2016) University of Florida. Pristupljeno: 26. aprila 2009.
  2. ^ "The wind rose and the classical winds" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. septembar 2016) (2001) University of Florida. Pristupljeno: 29. juna 2010.
  3. ^ Glossary of Meteorology (2009). Wind rose. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2012) American Meteorological Society. Pristupljeno: 25. aprila 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]