Sveta liga (1511)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sveta liga iz 1511. godine je bila koalicija koju su formirale Papska država, Mletačka republika, Španija, Švajcarska, Sveto rimsko carstvo i Engleska protiv Francuske.

Prethodnici[uredi | uredi izvor]

Papa Julije II je 1503. godine počeo da sprovodi politiku koja je imala za cilj da vrati prevlast Papske države u Italiji. Njegov glavni cilj je bio da povrati teritorije koje su Bordžije, sa papom Aleksandrom VI na čelu, oteli crkvi. Isprva je počeo da ratuje sa manjim i slabijim italijanskim državama, ali kad je stupio u sukob sa Venecijom, video je potrebu za formiranjem saveza kako bi mogao da pobedi, tako da je formirao Ligu iz Kambrea, koju su sačinjavali kralj Francuske, Luj XII, kralj Aragona, Fernando Katolički, i car Svetog rimskog carstva, Maksimilijan I. U sukobu sa takvom snagom, Mletačka republika je ubrzo bila pobeđena.

Formiranje lige[uredi | uredi izvor]

Papa Julije II, osnivač Lige

Nakon poraza Mletačke republike, papa je, videvši da su Francuzi okupirali Milano i Đenovu, odlučio da ovaj put formira savez protiv Francuske. Organizovao je ovaj put Svetu ligu u koju su ušle Papska država, Mletačka republika i Španija. Liga je bila zvanično formirana 4. oktobra 1511. godine. mesec dana kasnije, pridružila joj se i Engleska na čelu sa kraljem Henrijem VIII, a nešto kasnije i Sveto rimsko carstvo i Švajcarska.

Dok su se vodili pregovori, papa je za svoj račun radio na raspirivanju antifrancuskog raspoloženja. početkom godine je on lično, kao kapetan snaga papske države, osvojio Mirandolu, italijanski grad koji je bio saveznik Francuske, a s druge strane je ekskomunicirao i smenio Alfonsa Feraru, muža Lukrecije Bordžije i simpatizanta francuskog kralja. Luj XII je odgovorio upadom u Bolonju.

Kad je saznala za stvaranje Lige, Francuska je skupila ogromne vojne snage i poslala ih u Italiju. Aprila 1512. godine došlo je do bitke kod Ravene i Francuzi su u početku bili nadmoćniji, čak su mogli i da pobede da nije poginuo Gaston de Foa, nadvojvoda od Narbone i brat druge žene Fernanda Katoličkog, Žermen de Foa. Međutim, od trenutka njegove pogibije, sve je krenulo naopako: Francuzi su morali da napuste Milano, izgubili su Bolonju, Parmu, Ređio i Pjačencu, švajcarske trupe su ih tukle u Novari i bili su prinuđeni da pređu Alpe dok su ih snage Lige pratile sve do Dižona, dok su im Englezi pretili da će da pređu Lamanš a Maksimilijan se spremao da pređe francusko-nemačku granicu i upadne na francusku teritoriju.

Jedini saveznik Francuske bila je Firenca koja nije umela da reaguje na pravi način i neodlučnost njenig vladara je dovela do nestanka savezništva sa Francuskom. Ovo je dovelo do invazije Lige na Firencu u avgustu 1512. godine. Bez druge odbrane do milicije, Firenca je odmah pala skoro bez otpora, a potom bila prepuštena pljački i pustošenju vojnika Lige.

Francuska, okružena sa svih strana neprijateljem, položila je oružje sledeće godine.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Grb Kraljevine Navare

Papa Julije II je potom dobio priliku da se oduži Fernandu Katoličkom zato što mu je pomogao da iz Italije izbaci Francuze. Godine 1512. kruna Navare je bila u rukama Kataline de Foa, koja je bila udata za Žana III od Albrea. Pod izgovorom da kraljevi Navare podržavaju albižansku doktrinu, Fernando Katolički, kralj Aragona i regent Kastilje, uspeoje da dobije papsku bulu (Pastor Ille Caelestis) kojom se generički eksomuniciraju svi saveznici Francuske, i time imao opravdanje da napadne Kraljevinu Navaru 19. jula iste godine. Sledeće godine je papa izdao drugu bulu (Exigit Contumacium) kojom se oduzima kruna i kraljevstvo kući Albre a njihovi podanici se oslobađaju od zakletve na vernost i time ostavi kraljevstvo na milost i nemilost onome koji ga se prvi dočepa. Fernando je odmah požurio da je napadne sa kastiljanskim vojnicima i pod komandom Fadrikea Alvareza de Toleda, drugog vojvode od Albe, koji je okupirao Kraljevinu Navaru u roku od dva meseca. Godine 1515. sporazumom Kortesa u Burgosu, bez prisustva navarskih predstavnika, Navara je postala deo Kastilje iako su kontraofanzive trajale još nekoliko godina. Na kraju, Karlo V je odustao od teritorija Donje Navare na severu Pirineja zbog neprestanih ustanaka koje je potpomagala Francuska.

U Italiji, Fernando Katolički je dobio Napulj. Međutim, ratovi između Španije i Francuske oko poseda u Italiji nastaviće se još mnogo godina nakon toga.