Pređi na sadržaj

Svetogorski manastir Uspenja Majke Božije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetogorski Uspenjski manastir
Svяtogorskiй Uspenskiй monastыrь
Glavna manastirska crkva iz 1569.
Osnovni podaci
Statusaktivni manastir
Tippravoslavni muški manastir
JurisdikcijaRuska pravoslavna crkva
EparhijaPskovska eparhija
Osnivanje1569.
Arhitektura
Nivo značaja
Grb Rusije Kulturno nasleđe
Ruske Federacije,
objekt № 6010284000
Lokacija
MestoPuškinskije Gori (Pskovska oblast)
Država Rusija
Koordinate57° 01′ 20″ N 28° 55′ 38″ E / 57.02222° S; 28.92722° I / 57.02222; 28.92722
Svetogorski Uspenjski manastir na karti Pskovske oblasti
Svetogorski Uspenjski manastir
Svetogorski Uspenjski manastir
Svetogorski Uspenjski manastir na karti Pskovske oblasti

Svetogorski manastir Uspenja Majke Božije (rus. Святогорский Свято-Успенский монастырь) pravoslavni je muški manastir Ruske pravoslavne crkve u varošici Puškinskije Gori na području Pskovske oblasti Ruske Federacije. U manastiru se nalazi grob jednog od najvećih ruskih pesnika svih vremena Aleksandra Puškina.

Najvažnija manastrska relikvija je ikona Odigitrija koja je po predanju slučajno pronađena 1566. godine na jednom od uzvišenja tvrđave Voronič.

Manastir je osnovan kao jedno od važnijih pograničnih utvrđenja na zapadu Ruskog carstva 1569. godine, a po naredbi cara Ivana Groznog. Zbog svog pograničnog položaja manastir je u više navrata bio metama napada, a prvi put se na udaru našao krajem XVI veka kada je opustošen od strane poljskog kralja Stefana Batorija. Paralelno sa manastirom razvilo se i selo Tobolenec, naselje koje od 1925. nosi ime Puškinskije Gori. Manastir gubi svoj strateški vojni značaj tokom XVIII veka.

Manstir je po nalogu sovjetskih revolucionarnih vlasti zatvoren 1924. godine, a njegova sva imovina je nacionalizovana. Značajan deo manastirskog kompleksa je uništen tokom Drugog svetskog rata, ali je značajan deo kompleksa potpuno renoviran do 1949. godine i sve do 1992. služio je kao administrativno središte Mihajlovskog Puškinovog muzeja. Manastir je vraćen u posed Ruske pravoslavne crkve 1992. godine, a ubrzo je obnovljen i monaški život.

Godine 2007. u manastiru je živelo 28 monaha i iskušenika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]