Seludong

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Seludong
کوتا سلودوڠ
Kota Seludong · Maynila
Zastava
Zastava
Geografija
Kontinent Azija
Regija Jugoistočna Azija
Zemlja Filipini
Glavni grad Intramuros
(tada Selurong)
14° 35′ N 120° 58′ E / 14.583° S; 120.967° I / 14.583; 120.967
Društvo
Službeni jezik stari malajski
stari tagalog
Religija sunitski islam
(predominantna)
filipinska religija
(šerijatom je bilo zabranjeno praktikovanje hinduizma i budizma pošto su se ove religije smatrale idolopokloničkim)
Politika
Oblik države monarhija
sultanat:
Bolkijahova era — 1500;
radžanat:
radža Sulejman, 1558 — radža Matanda, 1585
Istorija
Istorijsko doba visoki srednji vek
 — Osnivanje oko1500.
 — Ukidanje 1570.
 — Status satelitsko kraljevstvo Brunejske imperije do španske kolonizacije (1570);
marionetska država Brunejske imperije
Događaji  
 — Osnivanje Kraljevstva Brunej pod sultanom Bolkijahom

oko1500.
[brunejska invazija Tonda, 1500—1558]
 — Špansko osvajanje
1570
Zemlje prethodnice i naslednice
Kraljevstva Seludong
Prethodnice: Naslednice:
Tondo Nova Španija
Imperija Brunej Španske Ist. Indije
Provincija Manila
Ostalo
Danas deo države
 Filipini

Kraljevstvo Seludong, samo Seludong ili Majnila (malajs. [کوتا سلودوڠ Kota Seludong / Kerajaan Manila] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ), arap. [Kotā Salūdong] كوتا سلودوڠ, fil./tag. Kaharian ng Maynila) bila je velika mandala u 16. veku, smeštena na području današnje Manile na Filipinima.[1] Predstavljala je vazalnu državu Brunejske imperije i jednu od tri glavne mandale koje su u to vreme dominirale područjem oko ušća reke Pasig, sve do dolaska Španaca.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Najraniji zapisi pokazuju da je Majnila nazvana prema jamstik mangrovu[2] (lat. Scyphiphora hydrophyllacea, biljka prethodno poznata kao lat. Ixora manila Blanco),[3] čije je mesno ime bilo „nila” ili „nilad”, pre nego što su španski kolonizatori stigli na Filipine krajem 16. veka. Reč maynila se prevodi kao „ima nile (ovde)”,[4] a alternativno ime je bilo maynilad. Ema Helen Bler u višetomnoj kolekciji filipinskih dokumenata pod nazivom The Philippine Islands piše da je „ime Manila izvedeno iz tagaloške reči Manilad, što znači ’mesto obraslo niladom’, malom biljkom koji ima bele cvetove”;[4] ovaj opis se podudara sa izgledom biljke Scyphiphora hydrophyllacea / Ixora manila.

Nila ili nilad[uredi | uredi izvor]

Međutim, postoji mnogo neslaganja među istoričarima oko toga na koju se biljku odnosi naziv i da li je biljka zapravo imala ime „nila” ili „nilad”. Druge biljke ukazuju da poreklo naziva vuče korene do indigo biljke (lat. Indigoferra tinctori) i vrste mangrova (lat. Lumnitzera littorea).

Istoričari Ambet Okampo i Karmen Gerero Nakpil[5] tvrde da se umesto nila u današnjem modernom društvu koristi naziv nilad jer ljudi nisu naviknuti na stvarno ime biljke. Na svom Fejsbuk profilu, Okampo je napisao: „Neki idiot je dodao d i dobili smo Majnilad, Maharnilad i Lagusnilad! U Fr. Blankovoj Flora de Filipinas [iz] cirka 1877. nalazimo Ixora manila. Nema d nakon nila.”[6]

Određen broj ranijih izvora opovrgava ove tvrdnje, s druge strane, i ukazuje na to da se naziv nilad koristio za biljku indigo (lat. Indigoferra tinctoria) — potpuno drugu biljku.[4]

Hulio Nakpil tvrdi da je izostavljanje d na kraju imena verovatno greška Španaca: „Maynilad nam se čini razumnim iz sledećeg razloga: prefiks may- znači ’imati’ ili ’ima’ (mayroon), a prefiks ma- znači ’obilan’ (marami); a nilad je ’žbun’ takođe poznat kao sagasa (Lumnitzera littorea), koji raste u izobilju duž obala Manile, pa je iz ovog razloga zvana Manilad pre i nakon dolaska Španaca koji su, zbog svog iskrivljenog izgovora našeg jezika, izostavili poslednje slovo, pretvorivši [naziv] u Manila.”[7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Brunejska invazija Tonda (1500)[uredi | uredi izvor]

Do 15. veka Brunejska imperija je pod kontrolom imala zapadne obale Filipina

Oko 1500. godine, Sultanat Brunej pod vladavinom sultana Bolkijaha napao je Kraljevstvo Tondo i osnovao grad sa malajskim imenom Selurong (koji je kasnije postao Majnila)[8][9] na suprotnoj obali reke Pasig. Tradicionalne radže Tonda, lakandule, povratili su svoje titule i imanja ali je stvarna politička moć ostala u kraljevskoj kući Soliman (radže Manile).[10]

Islamizacijom je izvršena nasilna konverzija građana Tonda i Manile na drugu veru. Brunejci su postavili muslimanske radže za vladare, Sulejmana i Matandu na jugu (gde je danas distrikt Intramuros), a budističkim i hinduističkim naseljima u severnom Tundunu je upravljao Lakan Dula (gde je danas Tondo).[11] Jačanjem islama druge religije u arhipelagu počele su postepeno da nestaju.

Inkorporisanje u Sultanat Brunej (1500)

Tondo je postao toliko moćan da je oko 1500. godine Brunejski sultanat kojim je upravljao sultan Bolkijah spojio kraljevskim udruživanjem Gata Lontoka, koji je kasnije postao radža Namajana, i Dajanga Kajlangitana; nastao je grad malajskog naziva Selurong (današnja Manila).[8][9] Osnovan je na obalama reke Pasig. Tradicionalni vladari Tonda, lakandule, povratili su svoje titule i teritorije prihvatajući islam, ali stvarna politička moć prešla je u ruke najmoćnije trgovačke porodice Sulejman (radže Manile).[10]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Prvi stanovnici današnje Manile ušli su u trgovačke odnose sa azijskim susedima te hindu imperijama na Javi i Sumatri, kako potvrđuju arheološki pronalasci. Trgovačke veze sa Kinom postale su veoma jake do 10. veka, a veza sa arapskim trgovcima bila je na vrhuncu u 12. veku.[12]

Tokom vladavine sultana Bolkijaha (1485—1521) Brunejska imperija je odlučila da slomi monopol Tonda u kineskoj trgovini napadom i osnivanjem mandale Seludong (Majnila) kao brunejske satelitske države. Ovo je opričano u tausuškim i malajskim kraljevskim istorijama, gde se imena Seludong, Saludong i Selurong koriste za Manilu pre nego što je izvršena kolonizacija.[13]

Početak španskog kolonijalnog razdoblja[uredi | uredi izvor]

Sredinom 16. veka, oblašću današnje Manile upravljale su autohtone radže. Radže Matanda (čije je pravo ime zabeleženo u Legaspijevoj ekspediciji: Ače [Ache]) i njegov nećak Sulejman (poznat i kao radža „Mura” ili „Muda”, sanskrtski naziv za princa) upravljali su muslimanskim zajednicama južno od reke Pasig, uključujući Manilu; Lakan Dula je upravljao nemuslimanskim Tondom severno od reke Pasig.[8][14][15] Ova naselja održavala su veze sa sultanatom Brunej, Sulu i Ternate u Indoneziji (ne poistovećivati sa Ternateom u današnjem Kaviteu na Filipinima).

Majnila je za sedište imala tvrđavu na ušću reke Pasig (kota označava tvrđavu ili grad na malajskom). Kada su Španci došli i izvršili invaziju na Manilu, Kotu Selurong ili Grad Selurong (Majnila) opisali su kao naselje sa tvrđavom od nabijene zemlje sa palisadama i topovima između zidina.[16] Ovi topovi su bili domaće izrade, a iskovali su ih Pandaj Piraji; mesno su bili poznati pod nazivom lantaka. Nakon što su Španci izvršili invaziju i spalili Kotu Selurong do temelja, izgradili su hrišćanski kameni krad Intramuros na ostacima islamske Manile.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Abinales, Patricio N.; Amoroso, Donna J. (23. 6. 2015). „Pre-colonial Manila / State and Society in the Philippines”. Malacañang Presidential Museum and Library. Malacañang Presidential Museum and Library Araw ng Maynila Briefers. Presidential Communications Development and Strategic Planning Office / Maryland: Rowman and Littlefield. Arhivirano iz originala 9. 3. 2016. g. Pristupljeno 27. 4. 2017. 
  2. ^ Saenger, Peter (29. 6. 2013). Mangrove Ecology, Silviculture and Conservation. Springer Science & Business Media. str. 19. ISBN 9789401599627. 
  3. ^ http://www.gbif.org/species/2903348
  4. ^ a b v Blair & Robertson. The Philippine Islands, 1493–1898. The Arthur H. Clarke Company; Census of the Philippines, 1903. VIII: 96—141. »there is nila (here)«  »the name Manila is derived from a Tagalog word Manilad meaning 'a place overgrown with Nilad', which is the name of a small tree bearing white flowers«
  5. ^ Ocampo, Ambeth (25. 6. 2008). „Looking Back: Pre-Spanish Manila”. Philippine Daily Inquirer. Arhivirano iz originala 26. 8. 2014. g. Pristupljeno 9. 12. 2016. 
  6. ^ Ambeth R. Ocampo with Jonathan Capulas Balsamo and 3 others (25. 10. 2012). Facebook. Pristupljeno 9. 12. 2016. »Nila grew abundantly along the Pasig and gave the city its name Manila. (may nila). Some idiot added a "d" to give us: Maynilad, Maharnilad, and Lagusnilad! In Fr. Blanco's Flora de Filipinas circa 1877 we find the "ixora manila." There is no "d" after nila.«
  7. ^ Nakpil, Julio (26. 8. 1940). A Suggestion to the Tagalistas to Elucidate the Origin of the Name of the Capital City of the Philippines: Manila. Which of these Three Terms or Names Is the More Accurate: Maynilad, Manilad, or Manila?. »Maynilad seems to us reasonable for the following reason: the prefix may- means "to have" or "there is" (mayroon), and the prefix ma- means "abundant" (marami); and nilad is a shrub, also called sagasa (Lumnitzera littorea), growing profusely on the banks of Manila, and for that reason it was called Manilad before and after the coming of the Spaniards who, because of their defective pronunciation of our language, dropped the last letter, converting it into Manila
  8. ^ a b v Scott, William Henry (1994). Barangay: Sixteenth Century Philippine Culture and Society. Quezon City: Ateneo de Manila University Press. ISBN 971-550-135-4. 
  9. ^ a b del Mundo, Clodualdo (20. 9. 1999). „Ako'y Si Ragam (I am Ragam)”. Diwang Kayumanggi. Arhivirano iz originala 25. 10. 2009. g. Pristupljeno 30. 9. 2008. 
  10. ^ a b Santiago, Luciano P. R. (1990). „The Houses of Lakandula, Matanda, and Soliman [1571–1898]: Genealogy and Group Identity”. Philippine Quarterly of Culture and Society. 18.
  11. ^ Agoncillo, Teodoro. History of the Filipino People. str. 22.
  12. ^ „History of Manila”. lonelyplanet.com. Pristupljeno 9. 12. 2016.
  13. ^ Guerrero Nakpil, Carmen (29. 10. 2003). „CARMEN NAKPIL: MANILA UNDER THE MUSLIMS”. Malaya. Arhivirano iz originala 04. 03. 2009. g. Pristupljeno 9. 12. 2016. 
  14. ^ Joaqiun, Nick (1990). Manila, My Manila: A History for the Young. City of Manila: Anvil Publishing, Inc. ISBN 978-971-569-313-4. 
  15. ^ Dery, Luis Camara (2001). A History of the Inarticulate. Quezon City: New Day Publishers. ISBN 971-10-1069-0. 
  16. ^ „Letter from Juan Pacheco Maldonado to Felipe II” (1575). gutenberg.org. Manila. Pristupljeno 9. 12. 2016.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Joaquin, Nick. Almanac for Manileños.
  • Odal, Grace P. The River Dwellers.