Sergej Mečov
Sergej Mečov | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. septembar 1892. |
Mesto rođenja | Moskva, Ruska Imperija |
Datum smrti | 6. januar 1942.49 god.) ( |
Mesto smrti | Jaroslavlj, Sovjetski Savez |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | Pravoslavna crkva |
Kanonizacija | U avgustu 2000. godine, Moskva od strane Arhijerejskog sabora Ruske pravoslavne crkve |
Praznik | 24. decembar |
Sergej (Sergije) Aleksejevič Mečov (rus. Серге́й (Сергий) Алексе́евич Мечёв; Moskva, 30. septembar 1892 — Jaroslavlj, 6. januar 1942) je bio hrišćanski svetac, mučenik i protojerej Ruske pravoslavne crkve.
Školovanje i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođen je 30. septembra 1982. godine u Moskvi. Otac mu je bio sveštenik Aleksij Mečov, koji je 2000. godine takođe proglašen za svetitelja. Sergij Mečov 1910. godine završava gimnaziju i upisuje medicinu na Moskovskom univerzitetu[1]. Međutim ubrzo se prebacuje na istorijsko-filološki fakultet koji završava 1917. godine[1].
Tokom Prvog svetskog rata je radio kao milosrdni brat na frontu[1]. Tu je upoznao svoju buduću suprugu koja je radila kao milosrdna sestra[1].
Uporedo sa srudijama je učestvovao na sastancima studenatskog bogoslovskog društva „Sveti Jovan Zlatousti“[1]. Učestvovao je i u radu crkvene komisije za odnose sa civilnim vlastima u Rusiji. Tada je upoznao patrijarha moskovskog i sve Rusije — Tihona[1].
Sveštenik[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/90/Church_of_Saint_Nicholas_in_Klyoniki_05.jpg/220px-Church_of_Saint_Nicholas_in_Klyoniki_05.jpg)
Posle završetka istorijsko-filološkog fakulteta u Moskvi, Sergej Mečov odlučuje da postane sveštenik[1]. Tako je 1919. godine rukopoložen za đakona, da bi ga već u aprilu 1919. godine arhiepiskop Feodor Pozdejevski rukopoložio za sveštenika[1].
Zajedno sa svojim ocem kao sveštenik služio je u Moskvi, u crkvi Svetog Nikole od 1919. do 1929. godine. U to vreme parohiju u kojoj su služili narod je zvao svetovni manastir zbog zajedništva koje je tada vladalo u pastvi[1]. U to vreme Sergej je uveo početak jutarnje službe u 6 sati ujutru, tako da su vernici mogli da dolaze na službu i da stižu na posao[1].
Posle smrti svoga oca 22. juna 1923. godine Sergej samostalno počinje da upravlja parohijom[1]. Kao sveštenik je bio strog, dosledan i usresređen[1]. Njegove propovedi su nosile snažnu poruku tako da slušaoci nisu ostajali ravnodušni[1].
Kada je mitropolit Sergije Stragorodski doneo čuven dekret kojim potvrđuje lojalnost Ruske pravoslavne crkve Sovjetskom Savezu i interesima njegovih vlasti, Sergej Mečov je odbio da podrži taj dogovor[1]. Na taj način se priključio Ne pominjućima (rus. Непоминающие) koji su na bogosluženjima odbijali da spominju mitropolita Sergeja. Zbog toga je 1929. godine sa drugim sveštenicima uhapšen i proteran[1].
Izgnanstvo i smrt[uredi | uredi izvor]
Proteran je na sever, u gradić Kadnjikov (rus. Ка́дников) u Vologdskoj oblasti[1]. Tu je 1933. godine ponovo uhapšen i osuđen na 5 godina rada u logoru. Bio je zatvoren u nekoliko logora. Godine 1937. je oslobođen iz logora. Nastanio se u blizini grada Kaljinina (danas Tver) gde je radio na poliklinici[1]. U kući je tajno služio liturgiju, a vernici su mu tajno dolazili[1]. Rešio da se javi episkopu Manuilu (rus. Ману́ил), međutim episkop je ubrzo uhapšen i odao je oca Sergeja[1].
Iako su Sergeju savetovali da pobegne u Centralnu Aziju, on je to odbio, ne želeći da napušta svoju duhovnu decu. Godine 1941. je tajno živeo u selu u blizini Tutajeva gde je svakodnevno služio liturgiju. Zbog opšte sumnje koja je nastala zbog izbijanja Drugog svetskog rata, neko od meštana ga je prijavio NKVD-u smatrajući ga za nemačkog špijuna[1].
Sergej Mečov je 7. jula 1941. godine uhapšen i smešten u Jaroslavski zatvor. Nakon četiri meseca ispitivanja i mučenja Sergij je ubijen 24. decembra 1941. godine (6. januara 1942. godine po gregorijanskom kalendaru)[1].
Svetitelj[uredi | uredi izvor]
Sergej Mečov je kanonizovan na jubilarnom Arhijerejskom saboru Ruske pravoslavne crkve koji se održavao u avgustu 2000. godine[1].
Ruska pravoslavna crkva slavi ga 24. decembra po crkvenom, a 6. januara po gregorijanskom kalendaru.