Pređi na sadržaj

Sergej Mečov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sergej Mečov
Lični podaci
Datum rođenja(1892-09-30)30. septembar 1892.
Mesto rođenjaMoskva, Ruska Imperija
Datum smrti6. januar 1942.(1942-01-06) (49 god.)
Mesto smrtiJaroslavlj, Sovjetski Savez
Svetovni podaci
Poštuje se uPravoslavna crkva
KanonizacijaU avgustu 2000. godine, Moskva od strane Arhijerejskog sabora Ruske pravoslavne crkve
Praznik24. decembar

Sergej (Sergije) Aleksejevič Mečov (rus. Серге́й (Сергий) Алексе́евич Мечёв; Moskva, 30. septembar 1892Jaroslavlj, 6. januar 1942) je bio hrišćanski svetac, mučenik i protojerej Ruske pravoslavne crkve.

Školovanje i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je 30. septembra 1982. godine u Moskvi. Otac mu je bio sveštenik Aleksij Mečov, koji je 2000. godine takođe proglašen za svetitelja. Sergij Mečov 1910. godine završava gimnaziju i upisuje medicinu na Moskovskom univerzitetu[1]. Međutim ubrzo se prebacuje na istorijsko-filološki fakultet koji završava 1917. godine[1].

Tokom Prvog svetskog rata je radio kao milosrdni brat na frontu[1]. Tu je upoznao svoju buduću suprugu koja je radila kao milosrdna sestra[1].

Uporedo sa srudijama je učestvovao na sastancima studenatskog bogoslovskog društva „Sveti Jovan Zlatousti“[1]. Učestvovao je i u radu crkvene komisije za odnose sa civilnim vlastima u Rusiji. Tada je upoznao patrijarha moskovskog i sve RusijeTihona[1].

Sveštenik[uredi | uredi izvor]

Crkva svetog Nikole u kojoj je Sergej Mečov služio

Posle završetka istorijsko-filološkog fakulteta u Moskvi, Sergej Mečov odlučuje da postane sveštenik[1]. Tako je 1919. godine rukopoložen za đakona, da bi ga već u aprilu 1919. godine arhiepiskop Feodor Pozdejevski rukopoložio za sveštenika[1].

Zajedno sa svojim ocem kao sveštenik služio je u Moskvi, u crkvi Svetog Nikole od 1919. do 1929. godine. U to vreme parohiju u kojoj su služili narod je zvao svetovni manastir zbog zajedništva koje je tada vladalo u pastvi[1]. U to vreme Sergej je uveo početak jutarnje službe u 6 sati ujutru, tako da su vernici mogli da dolaze na službu i da stižu na posao[1].

Posle smrti svoga oca 22. juna 1923. godine Sergej samostalno počinje da upravlja parohijom[1]. Kao sveštenik je bio strog, dosledan i usresređen[1]. Njegove propovedi su nosile snažnu poruku tako da slušaoci nisu ostajali ravnodušni[1].

Kada je mitropolit Sergije Stragorodski doneo čuven dekret kojim potvrđuje lojalnost Ruske pravoslavne crkve Sovjetskom Savezu i interesima njegovih vlasti, Sergej Mečov je odbio da podrži taj dogovor[1]. Na taj način se priključio Ne pominjućima (rus. Непоминающие) koji su na bogosluženjima odbijali da spominju mitropolita Sergeja. Zbog toga je 1929. godine sa drugim sveštenicima uhapšen i proteran[1].

Izgnanstvo i smrt[uredi | uredi izvor]

Proteran je na sever, u gradić Kadnjikov (rus. Ка́дников) u Vologdskoj oblasti[1]. Tu je 1933. godine ponovo uhapšen i osuđen na 5 godina rada u logoru. Bio je zatvoren u nekoliko logora. Godine 1937. je oslobođen iz logora. Nastanio se u blizini grada Kaljinina (danas Tver) gde je radio na poliklinici[1]. U kući je tajno služio liturgiju, a vernici su mu tajno dolazili[1]. Rešio da se javi episkopu Manuilu (rus. Ману́ил), međutim episkop je ubrzo uhapšen i odao je oca Sergeja[1].

Iako su Sergeju savetovali da pobegne u Centralnu Aziju, on je to odbio, ne želeći da napušta svoju duhovnu decu. Godine 1941. je tajno živeo u selu u blizini Tutajeva gde je svakodnevno služio liturgiju. Zbog opšte sumnje koja je nastala zbog izbijanja Drugog svetskog rata, neko od meštana ga je prijavio NKVD-u smatrajući ga za nemačkog špijuna[1].

Sergej Mečov je 7. jula 1941. godine uhapšen i smešten u Jaroslavski zatvor. Nakon četiri meseca ispitivanja i mučenja Sergij je ubijen 24. decembra 1941. godine (6. januara 1942. godine po gregorijanskom kalendaru)[1].

Svetitelj[uredi | uredi izvor]

Sergej Mečov je kanonizovan na jubilarnom Arhijerejskom saboru Ruske pravoslavne crkve koji se održavao u avgustu 2000. godine[1].

Ruska pravoslavna crkva slavi ga 24. decembra po crkvenom, a 6. januara po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t „Svящennomučenik iereй Sergiй Mečёv”. pravoslavie.ru. Pristupljeno 22. 3. 2012.