Pređi na sadržaj

Slavko Tihec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Tihec
Lični podaci
Datum rođenja(1928-07-10)10. jul 1928.
Mesto rođenjaMaribor, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti11. februar 1993.(1993-02-11) (64 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Slovenija

Slavko Tihec (Maribor, 10. jul 192811. februar 1993) je bio jugoslovenski i slovenački vajar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Ljubljani 1955. godine, a zatim je studirao grafiku u Parizu do 1957. godine. Prvi put je izlagao 1957. godine. Priredio je više samostalnih izvedbi u Celju, Mariboru, Ljubljani, Beču i Bledu. Učestvovao je i na brojnim skupnim izložbama Saveza likovnih umetnika Jugoslavije, Društva slovenačkih likovnih umetnika, Trijenala u Beogradu, Salona u Rijeci, Mediteranskog bijenala u Aleksandriji, Bijenala u Veneciji, Bijenala skulpture na otvorenom u Antverpenu, Trijenala moderne umetnosti u Nju Delhiju, te na nizu drugih reprezentativnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Bio je pripadnik grupe „Be 54“. Učestvovao je i na međunarodnom vajarskom simpozijumu „Forma viva“ u Ravnama. Dobitnik je više nagrada i priznanja za svoj rad među kojima se posebno ističe nagrada Mediteranskog bijenala u Aleksandriji za vajarstvo. Godine 1983. bio je dobitnik Prešernove nagrade zbog uvođenja inovacija u vajarstvu i uvođenja novih formi u realizovanju spomenika NOB-u. Uz vajarstvo se bavio grafikom i ilustrovanjem knjiga.

Umro je 11. februara 1993. godine.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Neka njegova dela iz opusa NOB-a su „Spomenik pohorskom bataljonu“ (1958—1959), Osankarica na Pohorju, „Spomenik NOB-u“ (1975) u Mariboru i ostalo.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Revolucionarno kiparstvo. „Spektar“, Zagreb 1977. godina.