Slavonskobrodska sinagoga

Koordinate: 45° 06′ S; 18° 01′ I / 45.10° S; 18.01° I / 45.10; 18.01
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavonskobrodska sinagoga
Slavonskobrodska sinagoga na karti Hrvatske
Slavonskobrodska sinagoga
Slavonskobrodska sinagoga
Lokacija na mapi Hrvatske
Osnovne informacije
LokacijaSlavonski Brod
 Hrvatska
Koordinate45° 06′ S; 18° 01′ I / 45.10° S; 18.01° I / 45.10; 18.01
Religijajudaizam
Obredsefardski
Arhitektonski opis
Stil arhitekturePleterski stil
Osnivanje1896.
Početak izgradnje1895.
Završetak izgradnje1899.
Datum rušenja1941. srušen do temelja

Slavonskobrodska sinagoga bila je molitveni dom jevrejske zajednice u Slavonskom Brodu bezmalo pet decenija. Bila je jedna od tridesetak sinagoga sazidanih tokom 19. veka u tadašnjoj državi Kraljevina Hrvatska i Slavonija (mađ. Horvát-Szlavónia Királyság, nem. Königreich Kroatien und Slawonien) koja je bila nominalno autonomna kraljevina unutar Kraljevine Ugarske u sastavu Austrougarske monarhije. Tada je sinagoga pripadala Zemljama krune Svetog Stefana, odnosno mađarskom delu Monarhije, u kojem je poglavar doma Habsburgovaca vladao kao kralj.[1][2]

Zbog dodatog transepta, odnosno tlocrta u obliku latinskog krsta ova sinagoga je predstavljala vrhunac jevrejske asimilacije u pretežno katoličkom okruženju, koje je vladalo u Slavonskom Brodu.

Okupljanje vernika u njoj prestalo je nakon genocida nad slavonskim Jevrejima od strane ustaša i Nemaca koji su 1941. godine spalile sinagogu nakon okupacije grad. Ruševine sinagoge su 1944. godine, prilikom vazdušnih napada na Slavonski Brod, dokrajčile savezničke snage avionskim bombama.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Jevreji na početku svog boravka u Slavonskom Brodu nisu imali molitveni dom već su se sastajali u privatnim prostorijama u kući predsednika „Jevrejske opštine Slavonski Brod” Jakoba Kohna na uglu Široke ulice, (kasnije ulica Franje Josipa I., danas Petra Krešimira) i Ulice Svetog Ivana. Tu kuću sa zemljištem je Jakob Kohn 1880. godine poklonio Jevrejskoj opštini sa željom da se ona poruši i na tom mestu podigne sinagoga.

Jevreji su sinagogu počela graditi na ovom placu 1895/1896. godine, a završena je oko 1899. godine (ne zna se tačna godina završetka gradnje).

U odboru za gradnju sinagoge nalazili su se: Jakob Kohn, predsednik; Marko Grosman, potpredsednik i Max Kohn, blagajnik odbora za gradnju. Dok su članovi bili: Hinko Šullman, Josip Herman, Šandor Gren, Samuel Kop, Leopold Kohn, Salamon Merkadić, Žiga Miler, Ignatz Platzner, Moritc Rechitzer, Marita Rotmiler, Berthold Šindler i Maks Vajs.

Sinagogu je projektovao arhitektonski atelje Honigsberg i Dojč Pred kraj 19. veka jevrejska zajednica na brodskom području imala je preko 500 članova.

Jevreji su sve od Austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine 1878. godine, pa do početka Drugog svjetskog rata dali ogroman doprinos razvoju Slavonskog Broda i bili su čvrsto ukorenjeni u privredni i duhovni život grada. To potvrđuju i podaci da je početkom 20. veka u Hrvatskoj i Slavoniji bilo 27 jevrejskih opština, a najveće su bile u Zagrebu i Osijeku, koje su imale po 2.000 ljudi (4% stanovništva Zagreba i 8% stanovništva Osijeka). U 14 opština bilo je preko 200 ljudi. Jedanaest opština imalo je svoje rabine, a u ostalim su bili rabinski izaslanici. Postojale su četiri jevrejske škole, u Zagrebu, Osijeku, Zemunu i Vukovaru. Veća zajednica je bila napredna (samo dve su bile pravoslavne), pa su u svojim sinagogama imale organe.

Na području Hrvatske i Slavonije u prvim godinama 20. veka Jevreji su bili prisutni u svim zanimanjima, čak i u poljoprivredi, što je bila retkost u drugim evropskim regionima. Međutim, uglavnom su se bavili trgovinom na veliko i malo. Jevrejski industrijalci upravljali su većinom drvne industrije. Od 200 pravnika, trideset su bili Jevreji. Pored toga, deset je bilo sudija. Pedeset jevrejskih lekara imalo je svoju privatnu ordinaciju. U intelektualnom polju bila je važna Zadruga jevrejske omladine u Zagrebu, osnovana 1899. godine, koja je proučavala istoriju i nauku. Prema podacima iz 1910. godine, u Hrvatskoj i Slavoniji:

  • 48,64% svih Jevreja bavilo se trgovinom,
  • 25,95% industrijom i zanatstvom,
  • 4,12% transportom,
  • 6,46% slobodnim zanimanjima,
  • 2,45% javnom službom.

Izgled molitvenog doma i njegova sudbina[uredi | uredi izvor]

Slavonskobrodska sinagoge sa parom tornjeva sagrađena je pred sam kraj 19. veka, 1898. godine prema projektu arhitektonskog studija Hönigsberga i Deutscha iz Zagreba koji su takođe izveo i građevinske radove.

Molitveni dom Jevreja u Slavonskom Brodu realizivon je kao samostojeća građevina na velikoj parceli, okružena vrtom i ograđena reprezentativnom ogradom.

Sinagoga u Slavonskom Bordu spada u malobrojne sinagoge koje ne poseduju elemente maurskog stila i orijentalne detalje. Izgrađena je od fugovane opeke u elementima neoromaničke arhitekture.[4]

Ono što posebno karakteriše ovu sinagogu je njen asimilacijski koncept, odnosno težnja prilagođavanja lokalnoj crkvenoj arhitekturi. Nejevrejski karakter naglašava upisani transept i poligonalna apsida. Ulazi za žene nisu bili smešteni u podnožju tornjeva već se do galerija dolazilo ulazima smeštenima u bočnom brodu. Na sredini velike rozete nalazila se šestokraka zvezda koja je dominirala pročeljem, dok se na vrhu zabata nalazio luhot.[5]

Pretpostavlja se da je sinagoga stradala 1941. godine kada su je spalile nacističke trupe koje su okupirale grad. Ruševine sinagoge su 1944, prilikom vazdušnih napada na Slavonski Brod, bombardovale savezničke snage. Rabin Slavonskobrodske sinagoge, je 1942. deportovan u Sabirni logor Jasenovac u kome je iste godine i ubijen.[4]

Na mestu nekadašnje sinagoge 3. januara 1994. godine otkrivena je spomen ploča, u znak sećanje na postojanje Jevrejskog molitvenog doma u Slavonskom Brodu.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ RUDOLF KLEIN, Sinagogalna arhitektura na tlu Hrvatske u kontekstu AustoUgarske Monarhije, u: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, (ur.) Ognjen Kraus, Zagreb, 1998, 156-165.
  2. ^ LJILJANA DOBROVŠAK, Emancipacija Židova u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u 19. stoljeću, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, knjiga 37, Zagreb, 2005, 125-143.
  3. ^ a b Ljiljana Dobrovšak, »Prva konferencija Zemaljskog udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austrougarske monarhije u Brodu na Savi 1909. godine.«, Godišnjak Scrinia Slavonica, sv. 6 br. 1, Slavonski Brod, listopad 2006, str. 234. – 266., ISSN 1332-4853
  4. ^ a b Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, zbornik, Židovska općina Zagreb, 1998, str. 162
  5. ^ STRIBOR UZELAC SCHEWENDEMAN, Krhotine iz povijesti židovske zajednice u Slavonskom Brod, u: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, (ur.) Ognjen Kraus, Zagreb, 1998, 392-405.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Švob, M. (1997), Židovi u Hrvatskoj: migracije i promjene u židovskoj populaciji [Juden in Kroatien: Migrationen und Veränderungen in der jüdischen Bevölkerung]. KD Miroslav Šalom Freiberger; Židovska općina: Zagreb.
  • Švob, M. (1998) Naseljavanje Židova u Slavoniju: prema popisima stanovništva od 1857. do 1991. i drugim dokumentima [Die Ansiedlung der Juden in Slawonien: nach den Volkszählungsdaten 1857–1991 und anderen Dokumenten]. Institut za migracije i narodnosti: Zagreb, S. 171–208.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]