Slavujevac leži u dolini ispod rujanskog vrha Čuka (662 m).
Selo se javlja u turskim popisima s kraja XV veka pod nazivom Bugarin i Bugarinje. U XVI veku u njemu se nalazilo 16 hišćanskih porodica.
Na ovim prostorima su nekada živeli Tatari, a u blizini je potes makednoskog sela Alginje koje se naziva Tatarinovac, a mahala Tatarin.
Mahale sela Slavujevac su: Dolinska mala, Džamijska mala, Garska mala i Karadačka mala.
U Slavujevcu su u prevoj deceniji XX stoleća živeli samo Alabanci. Srpski rodovi su se doselili 1912. godine i kasnije.
Selo se posle Prvog svetskog rata zvanično naziva Slavujevac.[1]
U Slavujevcu su 31. marta 1999. godine graničari Niškog korpusa Vojske Jugoslavije zarobili 3 marinca Američke vojske.
U naselju Slavujevac živi 349 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,2 godina (37,3 kod muškaraca i 37,2 kod žena). U naselju ima 146 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,30.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.