Смртна казна (film iz 2007)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Smrtna kazna
Poster za teatralnu premijeru
Izvorni naslovDeath Sentence
RežijaDžejms Von
ScenarioIjan Makenzi Džefers
Producent
Temelji se naSmrtna kazna (Brajan Garfild)
Glavne uloge
MuzikaČarli Klauzer
Direktor
fotografije
Džon R. Lioneti
MontažaMajkl N. Nu
Studio
DistributerTventit senčuri Foks
Godina2007.
Trajanje105 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Budžet20 miliona dolara[1]
Zarada17 miliona dolara[2]
IMDb veza

Smrtna kazna (engl. Death Sentence) američka je akciona drama delimično zasnovana na istoimenom romanu autora Brajana Garfilda iz 1975. godine.

Film je režirao Džejms Von. Glavnu ulogu igra Kevin Bejkon; Nik Hjum je čovek koji uzima zakon u svoje ruke, nakon što mu je sin ubijen tokom gangsterskog rituala prihvatanja, s ciljem da osveti svoju porodicu i zaštiti je od bande s kojom je ušao u rat.

Premijera je bila 31. avgusta 2007, dok je DVD izdanje objavljeno 8. januara 2008. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Nik Hjum, njegova supruga Helen i njihova dva sina — Brendan i Lukas, žive u gotovo idiličnoj porodici. Dok Helen i Lukas gledaju snimak Brendanove hokej utakmice, Nik i Brendan se vraćaju kući; Nik razgovara sa sinom o studiranju u Kanadi i njegovoj mogućoj karijeri profesionalnog hokejaša. U ružnom delu grada stanu na benzinsku pumpu da natoče gorivo. Brendan je ušao da plati račun, kada u benzinsku upadaju gangsteri i sačmarom raznose blagajnika. Novi član bande, Džo Darli, kako bi dokazao da je muškarac mačetom preseče vrat Brendanu. Gangsteri beže, a Nik zaskače Džoa kog su ostavili; tokom tuče mu skine masku i vidi lice, ali Džo — nakon što ga udari auto — pobegne. Nik dovozi Brendana u bolnicu, gde se nalazi s porodicom. Doktori ne uspeju spasti Brendanov život.

Nik identifikuje Džoa u liniji za prepoznavanje, ali pošto se sastane s okružnim tužiocem postaje ljut jer shvata da postoji mogućnost da odbrana odustane od nagodbe za tri ili pet godina zatvora. Tužilac mu objašnjava da je on jedini svedok, nije bilo nadzornih kamera, mačeta je nestala, a sud je gotovo sigurno na strani mladića čija je krivica teško dokaziva. Na saslušanju pre suđenja, Nik odbije da potvrdi identifikaciju Džoa — koji stoga biva oslobođen. Nikov plan je da sam izravna račune. Tako bandu koja je došla po Džoa prati do njihovog skrovišta; kasnije se vraća, hvata samog Džoa i izbode ga nasmrt. Vođa bande, opaki Bili, postaje veoma besan i željan osvete kada sazna da mu je novi brat ubijen. Jedan od članova bande od sestre dozna kako je u njihovom kvartu viđen čovek u odelu, potvrđujući da je u pitanju Nik čija je slika izašla u novinama... Banda ga sačeka u zasedi dok se vraćao s posla; nakon potere dospevaju do višespratne garaže, gde se Nik sukobljava s jednim od gangstera — zarobljava ga u autu koje se surva preko ruba najvišeg sprata.

Jedan od članova bande posećuje Nika u njegovom uredu i dostavlja mu aktovku koju je bacio tokom potere. Unutra nalazi porodičnu fotografiju, sa crvenim iksovima na glavama svoje porodice... Potom nazove telefonski broj koji je našao u aktovci; javlja se Bili i saopštava mu da je kupio smrtnu kaznu za svoju porodicu, pominjući kako mu je Džo Darli bio brat. Nik momentalno poziva policijsku detektivku koja je zadužena za Brendanov slučaj, Džesiku Volis, koja je već svesna da je Nik započeo veoma ozbiljan rat; ona osigurava policijsku zaštitu za Nikovu porodicu i izdaje ej-pi-bi za Bilijem i njegovom bandom. Već prve noći, policajci koji su držali stražu kod Nikove vile bivaju nečujno ubijeni; Nik saznaje za ovo kad je već bilo kasno: gangsteri su mu već u kući... Napadaju ga i hvataju njegovu porodicu; dovode Helen i Lukasa niz stepenice i ubijaju ih pred Nikovim očima. Helen umire, a Lukas je hospitalizovan i u kritičnom stanju.

Nakon što detektivka Volis održi govor o tome kako je rat besmislen jer svi na kraju umru, dozvoljava Niku da poseti komatoznog Lukasa. Iako ga ne čuje, on mu se izvinjava što nije bio bolji otac i govori da ga je zaista voleo jer je bio poseban, tvrdoglav i sličan majci za razliku od snagatora Brendana. Volisova uskoro uviđa da je Nik pobegao iz sobe, očigledno ne poslušavši njen savet i uputivši se u potragu za ostalim članovima bande. Nik kupuje oružje od prodavca na crno, izvesnog Bounsa kome se čak svidi njegov stil. Materijalno potpuno opremljen, odlazi u osvetnički pohod. Uz prijateljevu pomoć, preko barmena u lokalnom mestu gde se okupljaju kriminalci — uz malo sile i novca — doznaje da se neki trenutno odmaraju u obližnjoj straćari. Potom tamo nalazi člana bande Hekoa; nasilno ga ispituje o tome gde su ostali i otkriva da se ’jazbina’ gangstera nalazi u napuštenoj mentalnoj bolnici — koja je njihov ’ured’. Prisili Hekoa da nazove Bilija preko mobitela; tada puca u njega, dok Bili sluša... U međuvremenu, Bouns se posvađa s Bilijem koji je došao, te ga iskritikuje; Bili ga ubije, otkrivajući da mu je to bio otac.

Nik je na putu do ’ureda’, gde treba da se obračuna s preostalim članovima bande. Posle žestoke pucnjave u oronulim mračnim prostorijama, suočava se i s Bilijem. U bolničkoj kapeli obojica ranjavaju jedan drugog veoma ozbiljno, ali ipak uspevaju da se dovuku do crkvenih klupa. Sede jedan do drugog i razgovaraju; Bili tvrdi da je Nika pretvorio u zlobnog hladnokrvnog ubicu, kakav je i on sam. Nik potom poteže poslednji od pištolja koje je kupio kod Bounsa i ubija Bilija. Izlazi iz zgrade teško ranjen, ali kao pobednik.

Sad kad je osvetio svoju porodicu, Nik očekuje neupitno hapšenje pa se vraća kući da bi možda poslednji put odgledao svoj porodični film s Brendanom koji je tada osvojio trofej. Detektivka Volis dolazi da uhapsi Nika, te ga usput obaveštava da se Lukas pomerio i da će se izvući. Ovo mu je bilo olakšanje u nekoj meri; nastavlja gledati TV, na kojem se prikazuju kadrovi srećne porodice kako peva na kauču. Konačna sudbina Nika ostaje nepoznata, s tim da u produženoj verziji originalnog filma Nik ipak podleže povredama.

Postava[uredi | uredi izvor]

Zarada[uredi | uredi izvor]

Film Smrtna kazna je imao premijeru u 1.822 američka teatra. Zarada je bila 4.231.321 dolara, uz prosek od 2.322 dolara po teatru i rangiranje na 8. mesto po ovom parametru. Film je na kraju doneo 9.534.258 dolara od domaće i 7.440.201 dolar od strane publike, za ukupnih 16.974.459 dolara.[2]

Kritika[uredi | uredi izvor]

Roten tomejtos, recenzentski agregator, izveštava da je 20% od 112 anketiranih kritičara filmu dalo pozitivnu ocenu; prosečna je bila 4,1 od 10. Kritički konsenzus je sledeći: „Besmislena radnja i apsurdna količina nasilja čine ovaj osvetnički film nezahvalnim i prenatrpanim.”[3] Na Metakritiku, film ima ocenu 36 od 100 na osnovu 24 kritike, što daje „Generalno nepoželjnu ocenu”.[4]

Rodžer Ibert iz Čikago san-tajmsa filmu je dao 2½ zvezdice od 4. Uporedio je Smrtnu kaznu s filmom Želja za smrću — u kojem glumi Čarls Bronson — davši sledeću izjavu: „U Bronsonovim filmovima, heroj je jednostavno izgledao više i više odlučan sve dok ne osetite da kad biste mu taknuli lice — ono bi eksplodiralo. U Smrtnoj kazni, Bejkon pokazuje puno više.” Ibert je film Smrtna kazna nazvao „veoma efikasnim”, pohvalivši „scenu istinskog iznenađenja i napetosti u sudnici, kao i neke druge efektivne momente”; kako god, zaključio je da je „u suštini ovo film o mnogo ljudi koji pucaju jedni na druge”.[5]

Skot Tobijas iz Ej-Vi klaba tvrdi da film „zasigurno nikad nije dosadan”; osećao je kako je režiser Džejms Van bio „prezauzet dodavanjem gasa da bi shvatio da mu se film otima kontroli”.[6] Met Zoler Sajc iz Njujork tajmsa je izjavio: „Pored zapanjujuće trominutne pucnjave tokom potere kad banda juri za Nikom na parkinzima, te nezaboravno bledog, tamnookog lica g. Bejkona, film g. Vana je dosadan — podvodilačko gubljenje vremena.”[7] Oven Glajberman iz Entertejnment viklija osećao je kako „moralnost osvete gotovo i da nije pitanje u filmu koji gura mogućnost osvete pravo preko litice”.[8] Nasuprot ovome, Džastin Čang iz Varajetija ocenjuje film kao „dobro urađen, često intenzivno stegnut”.[9] Slično tako, Bil Gibron iz Popmetersa doživeo je kako je film bio „značajan film” i „čudesno žilav mali triler”.[10] Daren Emner iz Aj for filma takođe je filmu dala pozitivnu kritiku, naročito pohvalivši Bejkonov performans: „Njegova gluma je emocionalna, simpatetična i veoma agresivna. Kao otac on je dirljiv i kao hladnokrvna mašina za ubijanje još uverljiviji.”[11]

Autor Brajan Garfild, koji je napisao roman na kojem je film delimično zasnovan, za film je rekao sledeće: „Dok sam ja mogao s malo manje krvi i halabuke, mislim da je zapanjujuće dobar film. U detaljima priče je prilično različit od romana, ali ovo je film a ne roman. Na filmski način povezuje se sa svojom publikom i daje istu poentu koju ima i knjiga, a to su stvari koje se broje.” Takođe mu se svidelo što se, kao ni u njegovim romanima — a za razliku od filmskog serijala Želja za smrću — ne zagovara vigilantizam.[12] Garfild je podrobnije objasnio u intervjuu: „Mislim da, osim apsurdnog nasilja pred kraj, film Smrtna kazna zaista oslikava propast lika i glupost osvetničkog vigilantizma.” Dodao je: „Kao priča postigao je ideju koju sam hteo da postigne.”[13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Death Sentence (2007)”. The Numbers. Pristupljeno 31. 8. 2017. 
  2. ^ a b Death Sentence. Box Office Mojo. Pristupljeno 31. 8. 2017. 
  3. ^ Death Sentence – Rotten Tomatoes”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 31. 8. 2017. „A nonsensical plot and an absurd amount of violence make this revenge pic gratuitous and overwrought. 
  4. ^ Death Sentence (2007): Reviews”. Metacritic. Pristupljeno 31. 8. 2017. 
  5. ^ Ebert, Roger (31. 8. 2007). „Reviews – Death Sentence. Chicago Sun-Times. Pristupljeno 31. 8. 2017. „In the Bronson movies, the hero just looked more and more determined until you felt if you tapped his face, it would explode. In Death Sentence, Bacon acts out a lot more.« • »very efficient« • »a courtroom scene of true surprise and suspense, and some other effective moments« • »basically this is a movie about a lot of people shooting at each other 
  6. ^ Tobias, Scott (30. 8. 2007). Death Sentence – Film”. The A.V. Club. Pristupljeno 31. 8. 2017. »certainly never boring« • »too busy jamming the accelerator to realize that his movie's spinning out of control«
  7. ^ Zoller Seitz, Matt (30. 8. 2007). „Movie Review – Death Sentence. The New York Times. Pristupljeno 31. 8. 2017. »Aside from a stunning three-minute tracking shot as the gang pursues Nick through a parking garage, and Mr. Bacon's hauntingly pale, dark-eyed visage, Mr. Wan's film is a tedious, pandering time-waster
  8. ^ Gleiberman, Owen (5. 9. 2007). Death Sentence – Movie Review”. Entertainment Weekly. Pristupljeno 31. 8. 2017. »[t]he morality of revenge is barely at issue in a movie that pushes the plausibility of revenge right over a cliff«
  9. ^ Chang, Justin (30. 8. 2007). Death Sentence Review”. Variety. Pristupljeno 31. 8. 2017. »well-made, often intensely gripping«
  10. ^ Gibron, Bill (1. 9. 2007). „Short Cuts – In Theaters: Death Sentence (2007) – Short Ends and Leader”. PopMatters. Pristupljeno 31. 8. 2007. »a significant movie« • »a wonderfully tight little thriller«
  11. ^ Amner, Darren (2007). Death Sentence Movie Review (2007)” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. januar 2019). Eye for Film. Pristupljeno 31. 8. 2017. »[H]is portrayal is emotional, sympathetic and highly aggressive. As a father he is touching and as a stone-cold killing machine he is even more convincing.«
  12. ^ Briangarfield.net. Pristupljeno 14. 9. 2007. »While I could have done with a bit less blood-and-thunder, I think it's a stunningly good movie. In the details of its story it's quite different from the novel, but it's a movie, not a novel. In its cinematic way it connects with its audience and it makes the same point the book makes, and those are the things that count.«
  13. ^ Tranter, Nikki (4. 3. 2008). „Historian: Interview with Brian Garfield”. PopMatters. Pristupljeno 31. 8. 2017. »I think that, except for its ludicrous violence toward the end, the Death Sentence movie does depict its character's decline and the stupidity of vengeful vigilantism. [...] As a story it made the point I wanted it to make.«

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]