Sofronije IV Jerusalimski

Gramata patrijarha Sofronija Borisu Godunovu iz 1602. godine

Patrijarh Sofronije IV (grč. ατριαρχης Σωφρονιος Δ΄) je bio jerusalimski patrijarh u periodu od (1579–1608) godine.

Biografija

Bio je nećak patrijarha jerusalimskog, Germana, koga je nasledio na tronu Jerusalimske patrijaršije. Kada je Sofronije, na poziv svog ujaka, došao iz Carigrada u Palestinu, to je izazvalo nezadovoljstvo pravoslavne arapske zajednice i sveštenstva. 1578. i početkom 1579. došlo je do sukoba oko toga između patrijarha Germana, mitropolita vitlejemskog Joakima i monaha Manastira svetog Save osvećenog. Da bi postigli pomirenje sa Palestinom, stigli su egzarsi carigradskih i antiohijskih patrijarha. Održan je crkveni sabor na kojem je rešen sukob i Sofronije je postao patrijarh.

Patrijarh Sofronije je ostao upamćen u pravoslavnoj tradiciji po pukotini na kamenom stubu u crkvi Svetog groba u Jerusalimu, poznatoj po silasku Svetog ognja na bogosluženje Velike subota.

Prema pravoslavnoj tradiciji, pukotina na stubu se čudesno pojavila na Veliku subotu 1579. godine. U to vreme Osmanskim carstvom je vladao sultan Murat III, a patrijarh je bio Sofronije IV (1579—1608). Jermeni su podmićivanjem jerusalimskog paše dobili dozvolu da budu sami u crkvi Hristovog groba na Veliku subotu. Pravoslavnom patrijarhu, zajedno sa vernima, nije bilo dozvoljeno da uđu i molili su se na ulazu u crkvu. Čekanje je već bilo dugo u poređenju sa uobičajenim vremenom, i odjednom je došlo do gromoglasnog udara, jedan od stubova hrama je pukao i odatle je se pojavio blagodatni oganj. Patrijarh Sifronije je zapalio sveće, i sve sveće pravoslavnih koji su zajedno s njim molili ispred hrama. Istovremeno, pravoslavni Arapi su od radosti počeli glasno vikati i veličati Boga, i od tada je ostao njihov običaj da glasno slave Boga u hramu svake Velike subote.