Pređi na sadržaj

Spisak vladara Akvitanskog vojvodstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ovo je spisak vladara Akvitanskog vojvodstva.

Pod Franačkom vlašću[uredi | uredi izvor]

Tuluska dinastija[uredi | uredi izvor]

Godine 660. Feliks je proglasio nezavisnost, ali potpuna nezavisnost je stečenatek oko 715. godine, pod vlašću Oda Velikog.

Akvitanijsko kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

Godine 767. Akvitansko vojvodstvo su osvojili Franci, 769. godine Hunald II je podigao ustanak, koji je ugušen, a Hunald je poginuo. U Gaskonji se do 781. godine održao Lupo (Lupus) II. Kada je Lupo poražen franački kralj Karlo Veliki je svog sina Luja krunisao za akvitanijskog kralja, ali Akvitansko kraljevstvo nije bila samostalna država već samo franačka provincija

Dinastija Poatjea (prvi put)[uredi | uredi izvor]

Od 852. godine francuski kraljevi ponovo imenuju vojvode od Akvitanije.

Dinastija Vilhelmida[uredi | uredi izvor]

Vilijam I Akvitanski

Dinastija Poatjea (drugi put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Ruelge[uredi | uredi izvor]

Dinastija Poatjea (treći put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Kapeta (prvi put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Poatjea (četvrti put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Kapeta (drugi put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Poatjea (peti put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Kapeta (treći put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Poatjea (šesti put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Kapeta (četvrti put)[uredi | uredi izvor]

Godine 1137. Elenora se udaje za francuskog kralja Luja VII, ali je u maju 1152. godine brak poništen.

Dinastija Plantagenet (prvi put)[uredi | uredi izvor]

Elenora se iste godine udaje za Henrija, vojvodu od Normansije i graofa od Anžuja. Ubrzo posle toga Henri postaje engleski kralj. Akvitanija je tako došla pod englesku vlast.

Dinastija Velf[uredi | uredi izvor]

Godine 1296. Ričard na kratko predaje Akvitansko vojvodstvo svom rođaku Otonu. Te oblasti su 1268. godine vrećene pod englesku vlast.

Dinastija Plantagenet (drugi put)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Kapeta (peti put)[uredi | uredi izvor]

Karlo je 1324. godine pobedio Engleze u Sensardoskom ratu i osvojio većinu Akvitanskog vojvodstva.

Dinastija Valoa (prvi put)[uredi | uredi izvor]

Filip je bezuspešno pokušavao da osvoji ostatke Akvitanskog vojvodstva. Godine 1360. njegov sin Žan je bio prisiljen na Bretanjski mir, kojim se odrekao vlasti nad Akvitanijskim vojodstvom.

Dinastija Plantagenet (treći put)[uredi | uredi izvor]

Godine 1362. Edvard III se odrekao titule Akvitanskog vojvode u korist svog najstarijeg sina Edvarda Crnog Princa, ali Crni Princ nije nosio titulu vojvode Akvitanije nego princa od Akvitanije. Zbodg sinovljevih neuspeha Edvard III ga je 1370. godine smenio i ponovo postao vojvoda Akvitanije.

Dinastija Lankaster (prvi put)[uredi | uredi izvor]

U maju 1390. godine Ričard II je da bi smirio svog pobunjenog strica Džona od Genta bio primoran da da Džonu Akvitanijsko vojvodstvo.

Dinastija Valoa (drugi put)[uredi | uredi izvor]

Francuski kralj Šarl VI Ludi je tvrdio da je Akvitanija njegova pa je dofenima davao titule vojvoda od Akvitanije.

  • Karlo IV Akvitanski (1392—1401), Dofen, vojvoda od Gijene, uzurpator Džona od Genta, Ričarda II Plantageneta, Henrija Bilinbruka i Henrija Lankastera, princa od Velsa
  • Luj IV Akvitanski (1401—1415), Dofen, Vojvoda od Gijene, uzurpator Henrija Lankastera, princa od Velsa (kasnije kralj Henri V)

Dinastija Plantagenet (treći put)[uredi | uredi izvor]

Posle Džonove smrti 1399. godine Ričard je Džonovom sinu Henriju Bolinbruku oduzeo sve posede, među kojima je bilo i Akvitansko vojvodstvo.

Dinastija Lankaster (drugi put)[uredi | uredi izvor]

Takvo Ričardovo ponašanje izazvalo je Henrijev ustanak. Pobunjenici su još iste godine svrgnuli Ričarda, a na engleski presto došla je dinastija Lankaster.

Henri je 1400. godine Akvitansko vojvodstvo predao svom sinu isto Henriju.

Ugovorom u Troju 1420. godine francuski kralj Šarl VI Ludi je imenovao Henrija V Lankastera svonim naslednikom, ali Henri je umro. Henrija i Šarla Ludog je nasledio Henrijev sin Henri VI koji nije imao ni godinu dana. Njegova vladavina zabeležena je gobitkom Engleske kontrole nad Francuskom.

Dinastija Talbot[uredi | uredi izvor]

Godine 1445. Džon Talbot, prvi Erl od Šruzberija je imenovan za glavog engleskog namesnika u Francuskog, tj. za kralja Francuske sa sedištem u Ruanu.

Akvitanijski vladari pod francuskom vlašću[uredi | uredi izvor]

Dinastija Valoa (treći put)[uredi | uredi izvor]

Posle Stogodišnjeg rata Akvitanija je vraćena pod francusku vlast i titule vojvode od Akvitanije su se davale članovima vladarskih dinastija Francuske.

Dinastija Burbon-Vendom[uredi | uredi izvor]

Kada su Burboni preuzeli vlast u francuskoj, stekli su pravo za titulu vojvode Akvitanije.

Kada je dinastija Burbona zavladala Španijom, pravo na titulu vojvode Akvitanije je prešlo i na španske Burbone. Oni nisu dobijali titule vojvode Akvitanije sve dok infant Hajme od Burbona i Batenberga, sin španskog kralja Alfonsa XIII nije svog sina Gonzaloa proglasio za vojvodu Akvitanije 1972. godine. Gonzalo je umro 27. maja 2000. godine, a njegovo jedino dete, vanbračna kćerka, Stefani Mišel de Burbon (* 1968) je nasledila pravo za titulu vojvotkinje Akvitanije. presto