Pređi na sadržaj

Spokoj (budizam)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spokoj ili smirenje (sanskrit: उपेक्षा upekkhā) je temeljna budistička vrlina.

To je kvalitet emotivne smirenosti, uravnoteženosti i mira, naročito u teškim situacijama. Ponekad se naziva i staloženost, ravnoteža (susamāhita) ili usredištenost (mađđhatta).[1] Neki je prevode grčkim filozofskim terminom apatija (apatheia).[2]

Spokojstvo je stav stabilnosti bez obzira na okolnosti u kojima se nađemo, takođe odsustvo pristrasnosti prema bilo kome.[3]

Budino učenje[uredi | uredi izvor]

Među onima koji na ovom svetu uvek dobro spavaju ja sam jedan.

Među onima koji na ovom svetu uvek dobro spavaju ja sam jedan.[4]

— Buda

Buda je govorio da dva kvaliteta, smirenje i uvid, čine znanje:

Dva su kvaliteta koja čine jasno znanje. Smirenje i uvid. Kada je smirenje razvijeno, um je razvijen. A kada je um razvijen, svaka strast je napuštena. Kada je uvid razvijen, mudrost je razvijena. A kada je mudrost razvijena, svako neznanje je napušteno.[5]

— Buda

Prema Budinom učenju, spokoj je jedno od četiri uzvišena boravišta (brahma vihāra). Ostala tri su prijateljska ljubav (mettā), saosećanje (karunā) i sa-radost (muditā).[3]

Tumačenja[uredi | uredi izvor]

Spokoj je jedan od načina na koji ljubav može da se izrazi. Izraziti ljubav prema nekome ko nas je povredio ili ko je bezrazložno zao, je da ostanemo mirni, neuznemireni i lišeni mržnje.[1] Takođe, spokojstvo je dobar odgovor na mnoga iskušenja i čulne podražaje. Ona će učiniti da nam razum ostane u ravnoteži i da se, kako je to Buda rekao, "krećemo ravno preko neravnog" (SN I.7)

Neki budisti prave jasnu razliku između spokoja i ravnodušnosti. Ako ostanemo mirni kada uznemirenost nije prikladna, opravdana ili korisna, to je spokoj. Ako ostajemo mirni i neuključeni zato što nećemo da nas bilo šta ometa, to se može nazvati ravnodušnošću. Spokojstvo nastaje iz znanja, ravnodušnost iz neznanja i sebičnosti.[1] Drugi, pak, smatraju ravnodušnost pravim značenjem.[2]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]