Stećci u Gornjim Bodežištima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stećci u Gornjim Bodežištima
Svetska baština Uneska
Zvanično imeStećci - srednjovekovni nadgrobni spomenici
MestoBosna i Hercegovina Uredi na Vikipodacima
Kriterijumkulturna: iii, vi
Referenca1504
Upis2016. (41. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/1504

Nekropole sa stećcima na lokalitetima Bukva, Crkvine i Pravoslavnog groblja u selu Gornja Bodežišta predstavljaju skup od više lokacija na kojima se nalaze brojni srednjovekovni spomenici. Lokacije su smeštene u ataru sela Gornja Bodežišta, koja pripadaju Gatačkoj Površi. Selo je smešteno na prisojnoj padini, podno Greda, a kuće su postavljene u gotovo linijskom nizu. Opisi starijih nadgrobnih spomenika, i uopšte starina, u Gornjim Bodežištima sasvim su nepotpuni i stiče se utisak da autori koji su iza sebe ostavili te opise nisu posetili ovo selo. Iz gatačkog sela Gračanica u Gornja Bodežišta stiže se lošim makadamskim putem preko Višnjeva. Razdaljina iznosi 11,5 kilometara.

Lokaliteti[uredi | uredi izvor]

Visoki sanduk na lokalitetu Bukva
Nadgrobni spomenik Ignjatu Beatoviću
Krst sa starim ćiriličkim natpisom na groblju

Na ulazu u selo, na predelu Bukva, nailazi se na srednjovekovnu nekropolu sastavljenu od jedanaest nadgrobnih spomenika, među kojima se ističu dva visoka dekorisana sanduka sa postoljima, ali oba obaljena ili polegla, kao i jedan nešto krupniji sanduk bez dekoracije. Preostali spomenici predstavljeni su pločama grube izrade, kako izgleda, bez natpisa. Ove ploče su dosta utonule. Čitava nekropola raščlanjena je na dva dela, severni i južni. Spomenici u južnom delu izgleda da su položeni na tumulus. Visoki sanduci koji su bili postavljeni na postolja raščlanjeni su kolumnama povezanim arkadama. Ovakvi spomenici viđaju se u susednim Braićevićima (nekropola Lumer) i Baorima.

Nadalje, silazeći ka selu, nailazi se na dva grobna belega predstavljena malim stubovima koji nose urezane krstove, a u središtu sela postoji groblje sa mogućim ostatkom stupa većeg srednjovekovnog krsta. Zanimljivo je da ovaj lokalitet nosi naziv Crkvina.

Pod selom postoji nekropola na predelu Brežine, sastavljena od nadgrobnih ploča grublje izrade.

U savremenom groblju koje je smešteno u zapadnom kraju sela, unutar ograde, stariji nadgrobni krstovi viđaju se u severozapdnom delu groblja, središnjem i jugoistočnom. U severozapadnom delu postoje četiri starija nadgrobna krsta. Najmasivniji, bogato dekorisani spomenik meri: 1,09 h 0,79 h 0,34 metara i on na zapadnom licu čuva ćirilički natpis koji glasi: A SE KRST. Upravo ovaj spomenik pomenuo je u svom opisu Gornjih Bodežišta istraživač stećaka Šefik Bešlagić, ali nije doneo sadržinu natpisa. Slovo T uklesano je na južnoj strani okomitog stupa krsta i iza njega se vidi mogući ostatak poluglasa (i stari ćirilički natpis na krstu u Baorima klesan je delimično na bočnoj strani krsta, kao i natpis na velikom krstu u Domrkama). Zanimljivo je da se u zoni ispod drugog reda natpisa (KRST) nalazi prostor u kojem nedostaje ime pokojnika. Čak i na južnoj strani spomenika, niže, slova nisu uočljiva. Moguće je, dakle, da je ime uklesano puno niže, u delu spomenika koji je utonuo u zemlju. U središnjem delu groblja postoji polegli viši i stari nadgrobni krst dimenzija: 1,65 h 0,62 h 0,18 metara. O ovom spomeniku doznaje se da je osvećen u manastiru Pivi i da je na saonama prevučen u Bodežišta putem koji je trajao mesec dana. Prema obliku, ovi spomenici podsećaju na nadgrobne krstove u drugim grobljima u Površi kakvi su na primer spomenici u Kokorini koji gotovo svi čuvaju ćiriličke natpise. U jugoistočnom delu groblja postoje dva starija nadgrobna krsta. Na jednom, polomljenom, vide se inicijali. O spomenicima u Gatačkoj Površi pisao je Zdravko Kajmaković, ali sa velikim brojem grešaka u čitanju natpisa.

U zapadnom delu groblja nalazi se veći broj porodičnih grobnica gatačkog roda Beatovića. Od Beatovića je potekao znameniti i veoma zaslužni jeromonah otac Teofan Beatović koji je kao đakon služio u Sjedinjenim Američkim Državama između dva svetska rata. Đakon Teofan istakao se kao uspešni pesnik i nacionalni pregalac. Neposredno pred Drugi svetski rat on je prešao u Jugoslaviju i jedno kraće vreme se zadržao u Svetouspenskom manastiru Savina kod Herceg Novog gde je služio kod igumana jeromonaha Borisa Kažanegre. Tokom 1941. godine poželeo je da se premesti bliže zavičaju i mitropolit Joanikije Lipovac je odredio manastir Kosjerevo na Trebišnjici. U Kosjerevu otac Teofan nije boravio dugo jer je zajedno sa nekolicinom kaluđera i služitelja od strane komunista bačen u duboku jamu nedaleko manastira. Nedavno, njegovi skeletni ostaci su izvađeni iz jame i sahranjeni u manastiru Kosjerevo. Članovi porodice sačuvali su njegove dnevničke beleške iz Amerike i njegove gusle.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]