Stounhendž

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stounhendž
Svetska baština Uneska
Zvanično imeStounhendž, Ejvbri i okolna nalazišta
MestoUjedinjeno Kraljevstvo Uredi na Vikipodacima
Koordinate51° 10′ 44″ S; 1° 49′ 34″ Z / 51.178889° S; 1.826111° Z / 51.178889; -1.826111
Uključuje
  • Stonehenge stone 150 Edit this on Wikidata
Kriterijumnedefinisano (često: religijska): i, ii, iii
Referenca373
Upis1986. (10. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/373

Stounhendž (engl. Stonehenge) je građevina iz neolita i bronzanog doba,[1] nalazi se u okolini Amensberija u Engleskom okrugu Viltšir, otprilike 13 km severozapadno od Solsberija. Stounhendž je deo UNESKO-ovog popisa Zaštićene baštine od 1986. godine. Kao je jedna od najpoznatijih znamenitosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, Stounhendž se smatra britanskom kulturnom ikonom.[2] Ova lokacija je u vlasništvu Krune i njome upravlja dobrotvorna ustanova Englesko nasleđe; okolno zemljište je u vlasništvu Nacionalnog fonda.[3][4]

Praistorijski spomenik na Solsberijskoj niziji, sever Solsberija, u jugozapadnoj Engleskoj datira iz mlađeg kamenog do starijeg bronzanog doba (3000 — 1000. p. n. e.).[5][6][7] Spada među megalitne spomenike jer je građen od ogromnih kamenih blokova. Nije poznato kojoj je svrsi Stounhendž služio niti koji je bio motiv njegove izgradnje, ali većina poznavalaca smatra da je imao ulogu u paganskim ritualima tog vremena. Moguće je da je služio kao groblje od samog početka.[8] Depoziti koji sadrže ljudske kosti datiraju još iz 3000. p. n. e., kad su jarak i nasip prvi put napravljeni, i pokrivaju period od sledećih pet stotina godina.[9]

Istorija[uredi | uredi izvor]

On nema jedinstvenu strukturu, nego seriju struktura koje su izmenjivane i ponovno građene za vreme perioda od 1500 godina. Malo je poznato o njegovim graditeljima. U 17. veku engleski sakupljač starina Džon Obri izložio je teoriju da je to druidski hram. Druga je pretpostavka da su sami Rimljani sagradili spomenik. Obe su pretpostavke osporene u 20. veku kada je dokazano da je Stounhendž sagrađen 2.000 godina pre dolaska druida i Rimljana na to područje. Danas se smatra da su neolitski narodi britanskih ostrva započeli gradnju Stounhendža pre 5.000 godina.

Iskopavanja Stounhendža 1950-ih su pokazala da je spomenik građen u tri glavne faze. Najranija je dovršena otprilike 2900. p. n. e. Sastoji se od kružnog jarka prečnika oko 110 m i dubine od 1,5 m. Arheolozi smatraju da su se kao motike koristili jelenji rogovi. U drugoj fazi koja je trajala od 2900. do 2500. p. n. e. podignuto je više drvenih debala koje su stavili u središte jama. Na severu odakle se ulazilo u hram su takođe podignute i grede. Stounhendž je uveliko promenjen za vreme treće faze gradnje, koja je trajala od otprilike 2550. do 1600. p. n. e. Otprilike 80 stubova (tzv. plavih kamena, zbog njihove boje) od vulkanskih stena je podignuto u dva koncentrična kruga u središtu mesta. Stubovi su stigli s planina Preseli u jugozapadnom Velsu, smeštenih 220 km od Stounhendža. Prevoz tih stubova, od kojih svaki teži četiri tone, bio je neverovatan poduhvat koji se odvijao po moru, rekama i kopnu. Za vreme te gradnje ubrzo su stubovi pomereni i doneseni novi, peščani, iz Molboro doline, 40 km severno od Stounhendža. Podignuto je 30 monolita u krugu od 33 m prečnika. Na njih su dodani još i "nadvraci" koji su činili prsten na stupovima. Tako dva stupa sa gredom na njima čine luk zvan triliton (od grčkog što znači tri kamena). Od izvornih 30 danas stoji još 17 stupova i 6 "nadvrataka". Na severoistoku se nalazi otvor te tako ima oblik potkovice.

Na britanskim ostrvima se nalazi više od 1000 kamenih krugova, no Stounhendž je jedinstven među njima. Zašto je Stounhendž sagrađen ostaje nepoznato. Mnogi se naučnici slažu da je morao biti sveto ili posebno mesto religioznih rituala i ceremonija. Mnogi smatraju da je Stounhendž sagrađen od poštovaoca Sunca. Otvor u krugu je okrenut prema letnjem izlasku Sunca. U Irskoj je sličan spomenik Njugrejndž, sagrađen približno u isto vreme okrenut prema zimskom izlasku Sunca. Ranih 1960-ih američki je astronom Džerald S. Hokins izložio teoriju, po kojoj je Stounhendž zvezdarnica i kalendar iznenađujuće složenosti, a ta teorija je i danas veoma popularna. On je smatrao da su stari ljudi pomoću Stounhendža predviđali astronomske pojave, uključujući i kratkodnevnicu i dugodnevnicu, pa i pomračenja Sunca i Meseca.

Današnji naučnici mogu samo nagađati o tome šta je Stounhendž značio njegovim graditeljima i šta ih je nagnalo da ulože toliko rada i pažnje njegovom stvaranju. Jedno od tumačenja je da simbolizuje kalendar.[10]

Do samog početka 20. veka, većina monolita koja sačinjavaju Stounhendž nije se nalazila na svojim originalnim lokacijama. Razlog tome je povećan broj posetilaca koji su se često penjali po monolitima i na taj način ih pomicali. Provedene su 3 faze konzervatorskih radova vezanih uz zaštitu Stounhendža od daljnjeg propadanja. Palo i oštećeno kamenje je vrlo uspešno i pažljivo zamenjeno i postavljeno na prvobitne pozicije. Postoje fotografije sa opsežnih radova na Stounhendžu iz 1954—1958. godine.[11]

Stounhendž je dodat u UNESKO-ve popis Zaštićene baštine 1986. godine.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Christopher Young, Amanda Chadburn, Isabelle Bedu (jul 2008). „Stonehenge World Heritage Site Management Plan”. UNESCO: 18. 
  2. ^ Scott, Julie; Selwyn, Tom (2010). Thinking Through Tourism. Berg. str. 191. 
  3. ^ „History of Stonehenge”. English Heritage. Pristupljeno 7. 6. 2016. „The monument remained in private ownership until 1918 when Cecil Chubb, a local man who had purchased Stonehenge from the Atrobus family at an auction three years previously, gave it to the nation. Thereafter, the duty to conserve the monument fell to the state, today a role performed on its behalf by English Heritage. 
  4. ^ „Ancient ceremonial landscape of great archaeological and wildlife interest”. Stonehenge Landscape. National Trust. Pristupljeno 17. 12. 2007. 
  5. ^ Morgan, James (21. 9. 2008). „Dig pinpoints Stonehenge origins”. BBC. Pristupljeno 22. 9. 2008. 
  6. ^ Kennedy, Maev (9. 3. 2013). „Stonehenge may have been burial site for Stone Age elite, say archaeologists”. The Guardian. London: Guardian News and Media Limited. Pristupljeno 11. 3. 2013. 
  7. ^ Legge, James (9. 3. 2012). „Stonehenge: new study suggests landmark started life as a graveyard for the 'prehistoric elite'. The Independent. London. Pristupljeno 11. 3. 2013. 
  8. ^ Pitts, Mike (8. 8. 2008). „Stonehenge: one of our largest excavations draws to a close”. British Archaeology (102): 13. ISSN 1357-4442. 
  9. ^ Schmid, Randolph E. (29. 5. 2008). „Study: Stonehenge was a burial site for centuries”. Associated Press. Pristupljeno 2. 8. 2015. 
  10. ^ „Misterija Stounhendža je konačno rešena - stručnjaci uspeli da otkriju čemu je služio”. Magazin novosti. 2. 3. 2022. Pristupljeno 20. 3. 2022. 
  11. ^ „Stounhendž je izgrađen pre svega 60 godina (Dnevne, 5. septembar 2014)”. Arhivirano iz originala 10. 09. 2014. g. Pristupljeno 10. 09. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Scott, Julie; Selwyn, Tom (2010). Thinking Through Tourism. Berg. str. 191. 
  • Atkinson, R.J.C., Stonehenge . . Penguin Books. 1956. 
  • Bender, B, Stonehenge: Making Space (Berg Publishers, 1998)
  • Burl, A, Great Stone Circles . . Yale University Press. 1999. 
  • Aubrey Burl, Prehistoric Stone Circles (Shire, 2001) (In Burl's Stonehenge (Constable, 2006), he notes, cf. the meaning of the name in paragraph two above, that "the Saxons called the ring 'the hanging stones', as though they were gibbets.")
  • Chippindale, C, Stonehenge Complete (Thames and Hudson, London). 2004. ISBN 978-0-500-28467-4.
  • Chippindale, C, et al., Who owns Stonehenge? (B T Batsford Ltd, 1990)
  • Cleal, R.M.J., Walker, K.E. & Montague, R., Stonehenge in its landscape (English Heritage, London, 1995)
  • Cunliffe, B, & Renfrew, C, Science and Stonehenge (The British Academy 92. . Oxford University Press. 1997. )
  • Exon et al., Sally Exon, Vincent Gaffney, Ann Woodward, Ron Yortson, Stonehenge Landscapes: Journeys Through Real-and-imagined Worlds, 2000, Archaeopress, ISBN 0-9539923-0-6, google books
  • Godsell, Andrew "Stonehenge: Older Than the Centuries" in "Legends of British History" (2008)
  • Hall, R, Leather, K, & Dobson, G, Stonehenge Aotearoa . . Awa Press. 2005. 
  • Hawley, Lt-Col W, The Excavations at Stonehenge. (The Antiquaries Journal 1, Oxford University Press, 19–41). 1921.
  • Hawley, Lt-Col W, Second Report on the Excavations at Stonehenge. (The Antiquaries Journal 2. . Oxford University Press. 1922. )
  • Hawley, Lt-Col W, Third Report on the Excavations at Stonehenge. (The Antiquaries Journal 3. . Oxford University Press. 1923. )
  • Hawley, Lt-Col W, Fourth Report on the Excavations at Stonehenge. (The Antiquaries Journal 4. . Oxford University Press. 1923. )
  • Hawley, Lt-Col W, Report on the Excavations at Stonehenge during the season of 1923. (The Antiquaries Journal 5. . Oxford University Press. 1925. )
  • Hawley, Lt-Col W, Report on the Excavations at Stonehenge during the season of 1924. (The Antiquaries Journal 6. . Oxford University Press. 1926. )
  • Hawley, Lt-Col W, Report on the Excavations at Stonehenge during 1925 and 1926. (The Antiquaries Journal 8. . Oxford University Press. 1928. )
  • Hutton, R, From Universal Bond to Public Free For All (British Archaeology 83, 2005)
  • John, Brian, "The Bluestone Enigma: Stonehenge, Preseli and the Ice Age" (Greencroft Books). 2008. ISBN 978-0-905559-89-6.
  • Johnson, Anthony, Solving Stonehenge: The New Key to an Ancient Enigma (Thames & Hudson). 2008. ISBN 978-0-500-05155-9.
  • Legg, Rodney, "Stonehenge Antiquaries" (Dorset Publishing Company, 1986)
  • Mooney, J., Encyclopedia of the Bizarre (Black Dog & Leventhal Publishers, 2002)
  • Newall, R.S., Stonehenge, Wiltshire – Ancient monuments and historic buildings (Her Majesty's Stationery Office, London, 1959)
  • North, J., Stonehenge: Ritual Origins and Astronomy (HarperCollins, 1997)
  • Pitts, M., Hengeworld (Arrow, London, 2001)
  • Pitts, M.W., On the Road to Stonehenge: Report on Investigations beside the A344 in 1968, 1979 and 1980 (Proceedings of the Prehistoric Society 48, 1982)
  • Richards, J, English Heritage Book of Stonehenge (B T Batsford Ltd, 1991)
  • Julian Richards Stonehenge: A History in Photographs (English Heritage, London, 2004)
  • Stone, J.F.S., Wessex Before the Celts (Frederick A Praeger Publishers, 1958)
  • Worthington, A., Stonehenge: Celebration and Subversion (Alternative Albion, 2004)
  • English Heritage: Stonehenge: Historical Background

Videografija[uredi | uredi izvor]

  • Spencer, Christopher (dir.) "Stonehenge decoded", New York City : National Geographic, 2008

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]