Strojice

Koordinate: 44° 10′ 45″ S; 17° 09′ 38″ I / 44.179287° S; 17.160426° I / 44.179287; 17.160426
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Strojice
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaŠipovo
Geografske karakteristike
Koordinate44° 10′ 45″ S; 17° 09′ 38″ I / 44.179287° S; 17.160426° I / 44.179287; 17.160426
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Strojice na karti Bosne i Hercegovine
Strojice
Strojice
Strojice na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj70273
Pozivni broj050

Strojice su naseljeno mesto u opštini Šipovo, Republika Srpska, BiH. Nalaze se na 13 kilometara od Šipova i nose status mesne zajednice.[1]

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Malo je istorijskih nalaza u okokolini Strojica, iako je ono bilo na drevnom rimskom putu. Za vreme vlade Austrougarske, od 1879. godine tu je bilo sedište istoimene političke opštine ili "džemata". Do 1918. godine begovska porodica Idrizbegović imala svoj veliki posed u Strojici. Postojalo je u Strojicama šest begovskih "selišta". Strojice je mesto smatrano za "stočarsko selo", jer se su stanovnici bavili tom delatnošću.

U naselju Strojice nalazi se pravoslavna crkva rođenja Presvete Bogorodice. Kada je krajem maja 1895. godine u mesto navratio Mitropolit Nikolajević, idući u velikoj pratnji naroda ka Janju, dočekali su ga kao domaćini mesni sveštenici. Bili su to stari pop Đuro Marjanac i njegov sin takođe sveštenik, mladi paroh pop Todor Marjanac. Tu je nakon arhijereske službe mitropolit i konačio, u maloj crkvenoj kući, pored crkve.[2] Tokom Drugog svetskog rata, u leto 1941. godine spalili su Nemci, ustaše i domobrani školu i pravoslavnu crkvu u Strojicama.[3] Dana 27. jula 1941. godine ustanak narodni objavila su upravo zvona pravoslavne crkve u Strojnicama. Tu se skupio narod iz okoline da se organizuje otpor okupatoru.[4] Strojička pravoslavna bogomolja je ponovo izgrađena do 1970. godine, i tada još nije bila osvećena.[5] Crkva je tokom poslednjeg rata (1991—1996) "oštećena i opljačkana". Ikonostas je demontiran i sve ikone odnete od strane Hrvata, između 12. septembra 1995. i 4. februara 1996. godine. Ni parohijski dom nije pošteđen.[6]

Pop Todor Marjanac je bio rođen 1870. godine, i od rukopoloženja oktobra 1893. godine paroh je u Strojicama (i 1908).[7] Njegov srodnik Simo Marjanac bio je pre Drugog svetskog rata ugledni posednik, trostruki narodni poslanik i aktivni član Narodne skupštine jugoslovenske Kraljevine.[8] On je pristalica tadašnje režimske JRZ. Mučen je i ubijen tokom Drugog svetskog rata od strane ustaša; leš nije nikad pronađen jer su bacani u reku Vrbanju. Bilo je to u maju 1941. godine, kada je on sa viđenijim Srbima zatvoren u "Crnu kuću" u Banja Luci.[9]

U Strojicama je između dva svetska rata radila osnovna škola. U školi je 1930-1931. godine predavala učiteljica Marija Lovrečki. Do 1935. godine bio je samo jedan razred, a zatim po rešenju bana Vrbaske banovine od 14. avgusta 1935. godine otvoren je i drugi razred.[10] U selu je radila narodna knjižnica, koja je 1939. godine knjige dobila iz Srbije, od "Društva Sv. Save". Posrednik je bilo zavičajno Kulturno-prosvetno društvo "Petar Kočić".[11] Iz Strojica potiče zabeleženo "Strojičko kolo", koje igraju deca. Osnovna škola sada nosi ime "Rade Marijanac", po partizanskom komandantu poginulom 1943. godine.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

U blizini Strojica izvire reka Janj, dok se u selu Strojice, na planini Vitorog nalazi Vaganska pećina koja spada u prirodno dobro I kategorije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Udaljenost od Šipova
  2. ^ "Bosansko-hercegovački istočnik", Sarajevo 1. jun 1895. godine
  3. ^ "Genocid nad Srbima u Drugom svetskom ratu", Beograd 1995. godine
  4. ^ "Zbornik Matice srpske za društvene nauke", Novi Sad 1977. godine
  5. ^ Mitropolit Vladislav: "Srpska pravoslavna crkva 1920-1970. godine", Beograd 1971. godine
  6. ^ Slobodan Mileusnić: "Duhovni genocid: pregled porušenih, oštećenih i obesvećenih crkava...", Beograd 1997. godine
  7. ^ "Istočnik", Sarajevo 31. jul 1905. godine
  8. ^ Gordana Krivokapić Jović: "Oklop bez viteza...", Beograd 2002. godine
  9. ^ Milan Bulajić: "Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine", Beograd 1998. godine
  10. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. septembar 1935. godine
  11. ^ "Brastvo", Beograd 30/1939. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]