Pređi na sadržaj

Suvi kameni vrt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrt Rjoan-đi.
Daisen-en.

Suvi kameni vrt (枯山水, karesansui, „suvi pejzaž“) je najznačajniji japanski vrtni stil karakterističan za Kamakura epohu (鎌倉時代, Kamakura dzidai, 1185–1333) pod uticajem zen budizma i može se naći u zen hramovima za meditaciju. Prvi zen vrt u Japanu podigao je kineski sveštenik 1251. u Kamakuri[1], a postali su popularni zahvaljujući budističkom svešteniku Muso Sosekiju (夢窓疎石, 1275-1351) koji ih je gradio u pet glavnih manastira u Kjotu.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Za razliku od ostalih tradicionalnih vrtova u karesansui vrtu nema vode. Izgrabuljani šljunak ili beli pesak predstavljaju vodenu površinu. Stene koje se pažljivo raspoređuju treba da imaju umetničke oblike, a mahovina i minijaturni žbunovi dopunjavaju uređenje karesansui vrtova. Kamen i mahovina služe da predstave ostrva i planine na apstraktan način. Svrha im je da olakšaju meditaciju, a sagledaju se dok se sedi pod tremom rezidencije starešine manastira (hođo). Pored najpoznatijeg vrta u hramu Rjoan-đi, čuven je i Daisen-en podignut 1513. godine.

Vrt Rjoan-đi[uredi | uredi izvor]

Jedan od najlepših primera, i jedan od najpoznatijih japanskih vrtova uopšte, je Rjoan-đi u Kjotu. Vrt je najverovatnije podigao Hosokava Kacumoto (細川 勝元, 1430-1473) zajedno sa prvim hramom Rjoan-đi između 1450. i 1473. godine. Širok je svega 9 m, a dužina mu je 24 m. Načinjen je od belog peska, pažljivo pograbuljanog da podseća na vodu, i 15 stena koje predstavljaju mala ostrva.

Bilo je mnogo rasprava o tome šta bi stene trebalo da predstavljaju, ali, istoričar vrtova Gunter Nitschke misli da vrt Rjoan-đi nema nikavu simboliku i da nema vrednost u smislu predstavljanja prirodne lepote koja se može naći u svetu, stvarnom ili mitskom. On smatra da se radi o apstraktnoj predstavi "prirodnih" objekata u prostoru, čija kompozicija ima funkciju da podstakne medijaciju[2].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Elisseeff, D. (2010): Jardins japonais. Nouvelles editions Scala ISBN-10: 2359880292
  2. ^ Nitschke, G. (1993): Le jardin japonais , angle droit et forme naturelle. Taschen GmbH, Koln ISBN 3822896756

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]