Suna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Suna (arap. سنة) je arapska reč za znači običaj, način života, propis, normu, standard, odredbu. Južnoslovenski muslimani koriste oblik sunnet/sunet (zavisno od transkripcije sa arapskog).[1] Za Sunite taj termin obeležava verske zakone koje je Muhamed propovedao tokom svog života. Suna učvšćava ono što je poznato kao  Avramova (Ibrahimova) reč.

Istorija značenja[uredi | uredi izvor]

Među predislamskim Arapima, suna je imala snagu plemenskog običaja (u antropološkom smislu), tj. opšte prihvaćenih normi ponašanja vezanih za dobrotu, moralnost i društvene aktivnosti.[2] Neki izvori međutim osporavaju ovaakvo shvatanje.[3]

U arapskom jeziku je “suna”, pre svega, predstavlja “presedan, precedent”, ali i način života.

U staroj Arabiji se svako pleme dičilo sunom svojih predaka. Presedani ranijih generacija su postojali tradicija za novije što je vodilo prerastanju u običaj, ali iako se često poistovećuju, običaj i sunu treba razlikovati. Njihova razlika je bila od presudnog značaja za stvaranje Prorokove sune.

Za razliku od običaja koji nastaje dugotrajnim istovetnim ponavljanjem određenih ponašanja kojima se ne zna prvi tvorac, niti je to od značaja za autoritarivnost običaja, sastavni elementi sune su istorijska činjenica ponašanja i njena obaveznost, odnosno normativnost za buduće generacije.

Izmeni predislamske sune se prilazilo krajnje oprezno (Šaht: “…bez eksperimenata i novotarija koje bi mogle poremetiti dragocenu ravnotežu njihovog bivstvovanja”).

U Kur'anu se javlja u dve sintagme: sunnat al-awwalīn („suna ranijih, neislamskih generacija”) i sunnat Allāh (Alahova suna). Oba izraza su sinonimni ako označavaju Alahovo kažnjavanje ranijih generacija, koje su poruke poslanika dočekale sa nevericom ili ruganjem. U suri III, 3 koristi se množina sunan kao oznaka suda za kažnjavanje. U Hadisu se pod sunom podrazumeva Muhamedova suna – Alah je sa islamskom zajednicom povezan Svojom knjigom, a Muhamed sunom. Muhamedova suna obuhvata i podrazumeva sve ono što je Muhamed u svojstvu Božjeg poslanika:

1. izričito dopustio ili zabranio (kawl);

2. ličnim primerom, svojim načinom života razjasnio i uobičajio (fi’l);

3. prećutno odobrio (taqrir, sukut).

Držati se Sune moglo bi se smatrati nekom vrstom oponašanja Muhameda.

Suna je karakteristična oznaka za praksu i teoriju islamske zajednice – pod izrazom „Ahl as-sunna wa al-ğamā‘a” (ljudi sune i zajednice) se podrazumevaju oni ljudi koji ne odstupaju od verskih načela i prakse. Izraz se u ovom smislu koristio posebno za povlačenje razlika sa šiitima.

Na suni počivaju mnogi instituti šerijatskog prava kao što su razne vrste kupoprodaje, pravo preče kupovine, naknada štete, vakufi i dr.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Zakon knjige islamskih zakona - Kur'ana, Suna je najvećeg značaja. Često se Suna tumači pogrešno jer je tumačenje dosta površno. Sunu moraju muslimani poštovati kao i Kur'an, ali u praksi neki muslimani poštuju samo Kuran. Liberalniji pravnici u islamskom svetu shvataju Sunu kao ritual, dok se u pravnim pitanjima ne koristi često.

Sunu treba razlikovati od Fika, koji je samo usmeni zakon ulema i nije pisan zakon.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Smailagić. M. 1990. Leksikon islama. Sarajevo: Svjetlost. (str. 568-569)
  2. ^ Jones, L. (ed.) 2005. Encyclopedia of Religion Volume 13 (Second Edition). Thomson Gale. (pp 8852-8855)
  3. ^ Martin, R.C. Encyclopedia of Islam and the Muslim World. Thomson Gale. pp 666-669.

Vidi još[uredi | uredi izvor]