Pređi na sadržaj

Tamaš Peli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tamaš Peli
Spomen ploča Tamašu Peliju u Bufdimpešti
Lični podaci
Datum rođenja(1948-08-07)7. avgust 1948.
Mesto rođenjaBudimpešta, Republika Mađarska
Datum smrti22. novembar 1994.(1994-11-22) (46 god.)
Mesto smrtiBudimpešta, Mađarska
Umetnički rad
Poljeslikarstvo

Tamaš Karoli Peli (mađ. Péli Tamás; Budimpešta,[1] 7. avgust 1948 — Budimpešta, 22. novembar 1994)[2] bio je romski i mađarski slikar, pisac, političar i član parlamenta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1948. godine u porodici poznatih muzičara u Budimpešti. Njegov otac je radio kao zlatar, praveći nakit, lance i novčiće. Studirao je likovnu umjetnost na Srednjoj stručnoj školi likovnih i primjenjenih umjetnosti i na Odsjeku za mural Holandske kraljevske akademije lijepih umjetnosti. (Poslije srednje škole nije primljen na fakultet, ipak sticajem srećnih okolnosti odlazi u umjetničku školu u Holandiji. Primjetilo ga je nekoliko holandskih umjetnika i on je dobio stipendiju.) Bio je upoznat i sa remek-djelima umjetnosti. Između 1970. i 1973. izradio je vitraže sa prikazima starozavjetnih i novozavjetnih scena za kapelu bolnice Svetog Andreja u Amsterdamu, kao i slike, drvene i metalne skulpture za Štedionicu za grad Amsterdam. Njegova disertacija, smještena u romaničkoj kapeli Amsterdamskog kulturnog centra, osvojila je prvu nagradu na konkursu za likovnu umjetnost koji je raspisalo Gradsko vijeće Amsterdama. Njegovo najznačajnije monumentalno djelo je pano na zidu Holandske kraljevske akademije lijepih umjetnosti, veličine skoro 50 kvadratnih metara. Na izložbama u Mađarskoj je prisutan od 1976. do 1982. U Budimpeštanskoj biblioteci Sabo Ervin nalazi se njegov triptih veličine 12 kvadratnih metara u čast Fratra Julijana, Šandora Kerešija Čome i Janjoša Čerea Apatsai. Uradio je veliki mural za grad Tisadob uručen je 24. septembra 1983.[3] Ovo djelo veličine skoro 43 metra kvadratna predstavlja dokumentarni sažetak istorije Roma u Mađarskoj.

Pored slikarstva, imao je i ulogu u oblikovanju mađarskog kulturnog i političkog života kao pisac i javna ličnost. Često je citirana njegova misao: Imam dvije zlatne trake na čelu. Jedna sam ja kao Rom, a druga sam ja kao Mađar, i ne želim da se odreknem nijednog od njih.[4] Prvi put se kandidovao 1990. ispred liste Mađarske socijalističke partije, ali nije osvojio mandat. Nakon što je 1992. preminuo Atila Nađ, pozvan je da zamijeni. Na izborima 1994. ponovo je bio kandidat Mađarske socijalističke partije i ovaj put je osvojio mandat, ali njegov poslanički rad nije dugo trajao. Te godine je iznenada preminuo. Njegova profesionalna biografija objavljena je u albumu Romskog slikarstva 2009, a njegovih devet uljanih slika izabrano je za Opštu zbirku Romske kuće. Za počasnog građanina Ferencvaroša proglašen je 2001.[5]

Nadgrobni spomenik Tamaša Pelija u Budimpešti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Allgemeines Künstlerlexikon - Internationale Künstlerdatenbank - Online”. De Gruyter (na jeziku: engleski). doi:10.1515/akl. Pristupljeno 2022-04-06. 
  2. ^ „Péli Tamás Károly”. opac-nevter.pim.hu (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-04-06. 
  3. ^ „Péli Tamás”. www.sulinet.hu. Pristupljeno 2022-04-06. 
  4. ^ 444.hu (2015-03-30). „Aranypánt-díj: hétköznapi roma hősök”. 444 (na jeziku: mađarski). Pristupljeno 2022-04-06. 
  5. ^ „FERENCVÁROS”. web.archive.org. 2019-11-14. Arhivirano iz originala 14. 11. 2019. g. Pristupljeno 2022-04-06.