Tirenski jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tirenski ili tirsenski jezici (po Tirsenima) su prema hipotezi Helmuta Riksa iz 1998. porodica jezika, koju čine etrurski, retski i lemnoski jezik. Riks procenjuje starost hipotetičnog prajezika (prototirenskog) na oko 1000. p. n. e. Ova lingvistička hipoteza baca novo svetlo na Pelazge, u koje su antičko vreme ubrajani Etrurci i (lemnoski) Tirseni.

mapa

Vezu sa retskim jezikom u ovoj hipotezi treba smatrati uslovnom, jer postojeći natpisi ne sadrže koherentne tekstove.

Pretpostavljeno je postojanje i egejske porodice jezika, koja obuhvata eteokritski i eteokiparski jezik. Ako su ovi jezici stvarno bili srodni sa etrurskim i retskim jezikom, predstavljali su praindoevropski supstrat (jezički ostatak), koji se prostirao od Egejskog mora i Krita preko Grčke i Apeninskog poluostrva do Alpa. Međutim, u nauci o tom pitanju nema saglasnosti. Eteokritski i eteokiparski jezik dovede se između ostalog u vezu i sa semitskim jezicima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Helmut Rix: Rätisch und Etruskisch. Innsbruck 1998.
  • Stefan Schumacher, 'Sprachliche Gemeinsamkeiten zwischen Rätisch und Etruskisch', Der Schlern 72 (1998), 90–114.
  • Stefan Schumacher, Die rätischen Inschriften. Geschichte und heutiger Stand der Forschungen. 2., erweiterte Auflage [= Innsbrucker Beiträge zur Kulturwissenschaft 121 = Archaeolingua 2], Innsbruck: Institut für Sprachen und Literaturen der Universität Innsbruck 2004.