Todor Milenković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Todor Milenković
Dr Todor Milenković
Lični podaci
Datum rođenja(1875-12-25)25. decembar 1875.
Mesto rođenjaLeskovac, Kneževina Srbija
Datum smrti26. oktobar 1913.(1913-10-26) (37 god.)
Mesto smrtiLeskovac,  Kraljevina Srbija, Kraljevina Srbija
Vojna karijera
Služba19031913.
ČinKapetan I klase u rezervi
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat
Drugi balkanski rat

Todor Milenković (Leskovac, 25. decembar 1875Leskovac, 26. oktobar 1913) bio je srpski lekar, učesnik Balkanskih ratova i prvi upravnik sreske bolnice u Leskovcu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Todor Milenković rođen je u Leskovcu 25. decembar 1875. godine.[1] Osnovnu školu završio je u Leskovcu, a gimnaziju u Beogradu. Po završetku gimnazije odlazi u Beč gde upisuje i završava Medicinski fakultet 26. oktobra 1901. godine kao stipendista Srpske vlade.[2] Posle završenog fakulteta u Beču vraća se u Srbiju. U čin rezervnog sanitetskog poručnika proizveden je 10. januara 1903. godine.[3] Početkom novembra 1903. godine postavljen je za lekara sreza Vlasotinačkog, okruga Vranjskog.[4] Po svojoj molbi, 14. novembra 1904. godine postavljen je za lekara sreza Leskovačkog i Jablaničkog, okruga Vranjskog.[5] Godine 1905. postavljen je za upravnika nove sreske bolnice u Leskovcu i na toj dužnosti ostaje sve do svoje smrti 1913. godine.[2] U čin rezervnog kapetana II klase postavljen je 29. juna 1907. godine.[6] Nakon tri godine, 29. juna 1910. godine unapređen je u čin rezervnog kapetana I klase.[7]

Balkanski ratovi[uredi | uredi izvor]

Kao doktor Todor Milenković učestvovao je u Prvom i Drugom balkanskom ratu. U ratu je bio sanitetski kapetan I klase u I pešadijskom puku II poziva.[1] Za zasluge lečelja i spasavanje ratnika odlikovan je Srebrnom medaljom za hrabrost. Po završetku rata radio je na suzbijanju zaraze u Leskovačkom srezu. Tokom suzbijanja zaraze i sam se razboleo. Preminuo od pegavog tifusa u Leskovcu 26. oktobra 1913. godine.[1]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Supruga Savka i sin Milorad.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Subotić, Vojislav M. Pomenik poginulih i pomrlih lekara i medicinara u ratovima 1912-1918 redovnih, dopisnih i počasnih članova, osnivača, dobrotvora i zadužbinara 1872-1922. Beograd : Srpsko lekarsko društvo, 1922 (Beograd : Vreme). str. 64. 
  2. ^ a b Ristić, Vukadin. „Počeci i razvoj zdravstvene službe u leskovačkom kraju”. Leskovački zbornik. god. 52, br. 52 (Leskovac : Narodni muzej): str. 92. 
  3. ^ Službeni vojni list, Beograd, godina 23, broj 2, 14. 01. 1903. godine. str. 17-18.
  4. ^ Policijski glasnik, Beograd, godina 7, broj 44, 01. 11. 1903. godine. str. 338.
  5. ^ Policijski glasnik, Beograd, godina 8, broj 45, 14. 11. 1904. godine. str. 346.
  6. ^ Službeni vojni list, Beograd, godina 27, broj 21, 29. 06. 1907. godine. str. 439-440.
  7. ^ Službeni vojni list, Beograd, godina 30, broj 23, 29. 06. 1910. godine. str. 559-560.