Toma Maksimović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Toma Maksimović
Datum rođenja(1895-03-29)29. mart 1895.
Mesto rođenjaBrčkoAustrougarska monarhija
Datum smrti16. februar 1958.(1958-02-16) (62 god.)
Mesto smrtiBeogradFNR Jugoslavija

Toma Maksimović (Brčko, 29. mart 1895Beograd, 16. februar 1958[1]) bio je predsednik Srpskog privrednog društva „Privrednik“ posle smrti osnivača Vladimira Matijevića, direktor Bate iz Borova i komesar za izbeglice u vladi Milana Nedića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je predsednik opštine Borovo u periodu 1936—1941. godine.

Zaslužan je za spasavanje velikog broja srpskih izbeglica u toku Drugog svetskog rata, pomagao je da im se nađe smeštaj, zaposlenje, a za mlade obuka za zanate. Odbio je ponudu iz Švajcarske da se 1941. spase i pređe u ondašnju centralu Bate. Umesto toga je prihvatio molbu Milana Nedića da se prihvati organizacije izbeglica i da iskoristi svoje iskustvo direktora najveće jugoslovenske firme Bate i predsednika najorganizovanije humanitarne organizacije Srpskog privrednog društva „Privrednik“. Ostao je upamćen kao veliki dobrotvor i organizator od strane stotina hiljada izbeglica iz Drugog svetskog rata. O njemu i o smeštaju izbeglica pisao je akademik Dejan Medaković u Efemerisu. Bio je oženjen kćerkom Tomaša Bate.[1]

Posle rata je proglašen narodnim neprijateljem, oduzeta su mu sva građanska prava, a vojni sud ga je 15. avgusta 1945. osudio na četiri godine zatvora.

Zalaganjem Milovana Vujovića, penzionisanog profesora iz Novog Sada osnovan je Fond za pomoć Srbima „Toma Maksimović“ 1993. godine u Novom Sadu. Toma Maksimović je rehabilitovan odlukom Okružnog suda u Novom Sadu 2008. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Simo C. Ćirković: Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941—1944, izd. Prosveta, Beograd 2009.COBISS.SR 170123788

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]