Trg Pretorija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trg Pretorija: 1. fontana Pretorija, 2. crkva Sv. Katarine, 3. palata Pretorija, 4. Palazzo Bordonaro, 5. Palazzo Bonocore, 6. Chiesa di San Giuseppe dei Teatini, 7. chiesa di Santa Maria dell'Ammiraglio, 8. chiesa di San Cataldo.
Trg Pretorija sa crkvom Sv. Katarine u pozadini i palatom Pretorija desno.
Fontana Pretorija, crkva Sv. Đuzepea i palata Bordonaro.

Trg Pretorija (ital. Piazza Pretoria) poznat i kao Trg srama (ital. Piazza della Vergogna) je jedan od centralnih trgova Palerma istočno od ose ulice Makeda i na nekoliko metara od trga Kvatro kanti koji se smatra centrom istorijskog dela grada; istovremeno je na zapadnoj granici kvarta Kalsa. Južno je Belinijev trg sa crkvama iz XII veka chiesa di Santa Maria dell'Ammiraglio ili San Nicolò dei Greci i chiesa di Santa Maria dell'Ammiragliohiesa di San Cataldo.

Opis[uredi | uredi izvor]

Trg[uredi | uredi izvor]

Trg je u baroknom stilu sa tri strane okružen značajnim arhitektonskim spomenicima: palatom Pretorija (gradskom kućom), crkvom Svete Katarine (Chiesa di Santa Caterina), s kraja XVI veka, i baronskim palatama Palazzo Bonocore i Palazzo Bordonaro. Sa četvrte strane stepeništem se silazi ka ulici Makeda, a preko puta, u kvartu Albergerija, je chiesa di San Giuseppe dei Teatini, najreprezentativniji objekat sicilijanskog baroka. Trg je dobio ime po palati Pretorija izgrađenoj 1463. godine, a tokom XVII veka preuređenoj u baroknom stilu. Prvobitno je u njoj bio Senat Palerma (otuda drugi naziv - Palazzo Senatorio), a od XIX veka palata Pretorija je gradska kuća. Od 1860. fontana je smatrana alegorijom korupcije opštinske vlasti pa je ceo trg dobio nadimak Trg srama, delimično i zbog nagih figura fontane.

Fontana[uredi | uredi izvor]

U centru trga je velika maniristička fontanom (Fontana Pretoria) koju je 1573. godine kupio Senat Palerma. Fontana, delo toskanskog vajara Frančeska Kamiljanija (Francesco Camilliani) napravnjena je 1554—55. godine i prvobitno postavljena u vrtu palate Svetog Klementa u Firenci, toskanskoj rezidenciji don Pedra od Toleda, vice-krala Napulja i Sicilije. Posle smrti vladara njegov sin prodao je fontanu za 30.000 eskuda. Godine 1574. fontana je bila rastavljena na 644 dela, prevezena u Palermo i ponovo sastavljena pod nadzorom Kamiljanijevog sina. Da bi se napravilo mesto za fontanu, koja je bila predviđena za otvoreni prostor, srušeno je nekoliko kuća u gustom gradskom tkivu, a fontana je prilagođena i dobila je nekoliko novih delova. Adaptacija i postavljanje bili su završeni 1581. godine. Fontana je u obliku koncentričnih bazena u tri nivoa, sa statuama mitoloških bića, čudovišta, tritona, sirena i četiri reke Palerma (Oreto, Papireto, Gabriele i Maredolče).

Literatura[uredi | uredi izvor]