Trg Pretorija
Trg Pretorija (ital. Piazza Pretoria) poznat i kao Trg srama (ital. Piazza della Vergogna) je jedan od centralnih trgova Palerma istočno od ose ulice Makeda i na nekoliko metara od trga Kvatro kanti koji se smatra centrom istorijskog dela grada; istovremeno je na zapadnoj granici kvarta Kalsa. Južno je Belinijev trg sa crkvama iz XII veka chiesa di Santa Maria dell'Ammiraglio ili San Nicolò dei Greci i chiesa di Santa Maria dell'Ammiragliohiesa di San Cataldo.
Opis[uredi | uredi izvor]
Trg[uredi | uredi izvor]
Trg je u baroknom stilu sa tri strane okružen značajnim arhitektonskim spomenicima: palatom Pretorija (gradskom kućom), crkvom Svete Katarine (Chiesa di Santa Caterina), s kraja XVI veka, i baronskim palatama Palazzo Bonocore i Palazzo Bordonaro. Sa četvrte strane stepeništem se silazi ka ulici Makeda, a preko puta, u kvartu Albergerija, je chiesa di San Giuseppe dei Teatini, najreprezentativniji objekat sicilijanskog baroka. Trg je dobio ime po palati Pretorija izgrađenoj 1463. godine, a tokom XVII veka preuređenoj u baroknom stilu. Prvobitno je u njoj bio Senat Palerma (otuda drugi naziv - Palazzo Senatorio), a od XIX veka palata Pretorija je gradska kuća. Od 1860. fontana je smatrana alegorijom korupcije opštinske vlasti pa je ceo trg dobio nadimak Trg srama, delimično i zbog nagih figura fontane.
Fontana[uredi | uredi izvor]
U centru trga je velika maniristička fontanom (Fontana Pretoria) koju je 1573. godine kupio Senat Palerma. Fontana, delo toskanskog vajara Frančeska Kamiljanija (Francesco Camilliani) napravnjena je 1554—55. godine i prvobitno postavljena u vrtu palate Svetog Klementa u Firenci, toskanskoj rezidenciji don Pedra od Toleda, vice-krala Napulja i Sicilije. Posle smrti vladara njegov sin prodao je fontanu za 30.000 eskuda. Godine 1574. fontana je bila rastavljena na 644 dela, prevezena u Palermo i ponovo sastavljena pod nadzorom Kamiljanijevog sina. Da bi se napravilo mesto za fontanu, koja je bila predviđena za otvoreni prostor, srušeno je nekoliko kuća u gustom gradskom tkivu, a fontana je prilagođena i dobila je nekoliko novih delova. Adaptacija i postavljanje bili su završeni 1581. godine. Fontana je u obliku koncentričnih bazena u tri nivoa, sa statuama mitoloških bića, čudovišta, tritona, sirena i četiri reke Palerma (Oreto, Papireto, Gabriele i Maredolče).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- DK Publishing : DK Eyewitness Travel Guide: Sicily. 2013. ISBN 978-0-7566-9513-2.
- Anonymus : Iskusstvo i istoriя Palermo i Monreale. Florenciя. 2007. ISBN 978-88-476-0207-6.