Trofim Lisenko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trofim Denisovič Lisenko
Lisenko 1938. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1898-09-29)29. septembar 1898.
Mesto rođenjaKarlivka, Poltavska gubernija, Ruska Imperija
Datum smrti20. novembar 1976.(1976-11-20) (78 god.)
Mesto smrtiMoskva, SSSR
DržavljanstvoSSSR
ObrazovanjeKijevski poljoprivredni institut
Naučni rad
PoljeBiologija
Agronomija
InstitucijaRuska akademija nauka
Poznat poOdbacivanje Mendelovih zakona
Lisenkoizam
Vernalizacija

Trofim Denisovič Lisenko (rus. Трофи́м Дени́сович Лысе́нко, ukr. Трохи́м Дени́сович Лисе́нко, Trokhym Denysovych Lysenko; 29. septembar 189820. novembar 1976) bio je sovjetski agronom i biolog. Kao učenik, Lisenko se zainteresovao za poljoprivredu, gde je radio nekoliko različitih projekata, od kojih je jedan uključivao efekte varijacija temperature na životni ciklus biljaka. To ga je kasnije navelo da razmisli o tome kako bi ovaj rad mogao da iskoristi za pretvaranje ozime pšenice u proletnu pšenicu. Proces je nazvao „jarovizacija” na ruskom jeziku, da bi ga kasnije preveo kao „vernalizacija”.[1] Lisenko je bio snažan zagovornik mekog nasleđivanja i odbacio je Mendelovu genetiku u korist pseudonaučnih[2][3] ideja nazvanih Lisenkoizam.

Njegova eksperimentalna istraživanja o poboljšavanju prinosa žitarica donela su mu podršku sovjetskog vođe Josifa Staljina, posebno nakon gladi i gubitka produktivnosti usled prisilne kolektivizacije u nekoliko regija Sovjetskog Saveza početkom tridesetih godina 20. veka. Lisenko je postao direktor Instituta za genetiku u okviru Sovjetske akademije nauka 1940. godine, a ostvarivanje političkog uticaja i moći dodatno je osiguralo njegove antimendelovske doktrine u sovjetskoj nauci i obrazovanju.

Sovjetski naučnici koji su odbijali da se odreknu genetike, otpušteni su sa svojih položaja i ostavljeni u siromaštvu. Stotine, ako ne i hiljade drugih, su zatvorene. Nekoliko ih je osuđeno na smrti kao neprijatelji države, uključujući botaničara Nikolaja Vavilova. Naučno neslaganje sa Lisenkovim teorijama o nasleđivanju koje je stečeno životnom sredinom formalno je zabranjeno u SSSR 1948. godine.

Iako je Lisenko ostao na svom položaju u Institutu za genetiku do 1965. godine,[4] njegov uticaj na sovjetsku poljoprivrednu praksu opao je nakon smrti Staljina 1953. godine.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Heredity and Its Variability (1945)
  • The Science of Biology Today (1948)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Graham, Loren R. (2006). Moscow stories. Bloomington, IN: Indiana University Press. ISBN 9780253000743. OCLC 639352894. 
  2. ^ Sterling, Bruce (jun 2004). „Suicide by pseudoscience”. Wired (12.06). 
  3. ^ Gordin, Michael D. (2012). „How Lysenkoism became pseudoscience: Dobzhansky to Velikovsky”. Journal of the History of Biology. 45 (3): 443—68. PMID 21698424. doi:10.1007/s10739-011-9287-3. 
  4. ^ Lysenko, Trofim Denisovich. Encyclopædia Britannica Online. 16. 8. 2013. Arhivirano iz originala 21. 07. 2012. g. Pristupljeno 26. 1. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]