Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912—1918. njihovih potomaka i poštovalaca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912−1918
njihovih potomaka i poštovalaca
Amblem Udruženja ratnih dobrovoljaca
1912-1918
Datum osnivanja16. septembar 1903.
Metod delovanjaUdruženje građana
SedišteSavski trg 9
Beograd,  Srbija
Predsednikpukovnik Branko Milovanović
Veb-sajtwww.srpskidobrovoljcins1912-1918.org

Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912−1918 njihovih potomaka i poštovalaca ili samo Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912−1918 (engl. Association of War Volunteers 1912−1918 their descendants and admirers, rus. Aссоциация доброволь войны 1912−1918 г их потомков и почитателей) je udruženje građana koje okuplja potomke i poštovaoce srpskih ratnih dobrovoljaca iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.

Udruženje je nastavljač tradicije Saveza dobrovoljaca Kraljevine Srbije, koji je osnovan 16. septembra 1903. godine, kao i njegovih pravnih naslednika kroz različite državne sisteme.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nazivi[uredi | uredi izvor]

  • Savez dobrovoljaca Kraljevine Srbije (1903−1915);
  • Savez ratnih dobrovoljaca 1912−1918 Kraljevine Jugoslavije (1918−1947);
  • Udruženje dobrovoljaca 1912−1918. godine (1969-1990)
  • Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912−1918. njihovih potomaka i poštovalaca (1990−)

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Savez dobrovoljaca Kraljevine Srbije je osnovan 2/16. septembra 1903. godine u Beogradu. Glavni zadatak Saveza je bio da organizuje pomoć za dobrovoljce, kao i porodice poginulih dobrovoljaca. Tada je Savez okupljao dobrovoljce iz Srpsko-turskih ratova 1876−1878 i Hercegovačkog ustanka 1875. godine.[1]

Kako je među srpskim dobrovoljcima u Hercegovačkom ustanku bio i kralj Petar I Karađorđević, njemu je uručena članska karta sa rednim brojem 1.[2]

U toku Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, Savez je organizovao dobrovoljce za borbu u srpskoj vojsci. Nakon trojne invazije i okupacije Srbije 1915. godine, Savez dobrovoljaca je zabranjen i faktički prestao sa radom.

Savez ratnih dobrovoljaca 1912−1918 Kraljevine Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Po završetku Prvog svetskog rata, obnovljen je rad Saveza pod imenom: Savez ratnih dobrovoljaca 1912−1918 Kraljevine Jugoslavije. Njegov predsednik je bio kapetan Lujo Lovrić, Hrvat sa Sušaka koji se kao dobrovoljac borio u Srpskoj dobrovoljačkoj diviziji. Ranjen je septembra 1916. godine na Dobrudži i ostao slep, ali je svoj kasniji život posvetio učešću u pružanju pomoći srpskim ratnim invalidima, dobrovoljcima i veteranima.

Savez je podsticao donošenje Zakona o ratnim dobrovoljcima. Takođe, organizovao je pomoć porodicama ratnih dobrovoljaca i invalidima.

Ponovo je prestao sa radom usled okupacije 1941. godine. Nastavak rada Saveza nakon rata je bio kratkotrajan počev od 1944. godine, da bi bio sprečen od strane novih komunističkih vlasti, te je odlukom o zabrani rada iz juna 1947. godine, Savezu konfiskovana sva imovina, dok je arhiva Saveza potpuno uništena.[3] Slične dobrovoljačke organizacije u Hrvatskoj i Sloveniji su nesmetano nastavile sa radom, a odluka o zabrani Saveza je navodno došla direktno od Aleksandra Rankovića.[1]

Udruženje dobrovoljaca 1912−1918. godine[uredi | uredi izvor]

Rad organizacije je obnovljen na Vidovdan 1969. godine. Tada je osnovano Udruženje dobrovoljaca 1912-1918. godine, uz angažovanje Branka Pešića, tadašnjeg predsednika Skupštine grada Beograda (gradonačelnika).[4] Za predsednika je izabran prof. dr Radivoj Kašanin, redovni član Srpske akademije nauka, koji je mobilisan u austrougarsku vojsku 1915. godine i upućen na front u Galiciji, ali se naredne godine predao ruskoj carskoj vojsci i postao potporučnik Prvog pešadijskog puka sa kojim se borio u Dobrudži i na Solunskom frontu.

Tadašnji primarni zadatak udruženja jeste bio da okupi još žive dobrovoljce, kako bi od njih prikupili što više informacija o njihovim ratnim iskustvima, imenima poginulih dobrovoljaca, ali i eventualnoj pomoći preživelima u skladu sa skromnim mogućnostima.

Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912−1918 njihovih potomaka i poštovalaca[uredi | uredi izvor]

Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912−1918 njihovih potomaka i poštovalaca je konačno osnovano u septembru 1990. godine u Beogradu. Novi naziv udruženja je omogućio da se njegov rad nastavi i po smrti poslednjeg dobrovoljca, odnosno da sa delatnošću produže njihovi potomci i poštovaoci.

Novi predsednik Udruženja je postao Petar Jović, jedan od malobrojnih tada živih dobrovoljaca.[5]

Od tada, Udruženje se ima bogatu izdavačku delatnost[6], organizuje izložbe posvećene dobrovoljcima...[7] Po donošenju Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju 2011. godine, Udruženje je pomagalo potomcima ratnih dobrovoljaca da ostvare prava na zemlju koju im je dodelila država posle rata, a koju su oduzele komunističke vlasti.[8]

Dobrovoljački glasnik[uredi | uredi izvor]

Udruženje izdaje časopis Dobrovoljački glasnik od 1928. godine. Nakon više prekida izlaženja časopisa, on je obnovljen 1990. godine.

Predsednici[uredi | uredi izvor]

Fotografija Ime i prezime
major Simo Jasika
kapetan Lujo Lovrić
Petar Jović
akademik dr Radivoj Kašanin[9]
dr Vidoje Golubović
pukovnik Branko Milovanović

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Pola vijeka od obnavljanja rada Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912–1918. njihovih potomaka i poštovalaca”. Savez Srba iz regiona. 5. jul 2019. 
  2. ^ „Savez dobrovoljaca Kraljevine Srbije”. Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca. 
  3. ^ „Savez ratnih dobrovoljaca 1912-1918 Kraljevine Jugoslavije”. Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca. 
  4. ^ „Udruženje dobrovoljaca 1912-1918. godine”. Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca. 
  5. ^ „Petar Jović dobrovoljac iz austrougarske u rusku vojsku 1915.”. 
  6. ^ „Srpski dobrovoljci 1914-1918.”. Radio televizija Srbije. 19. decembar 2017. 
  7. ^ „Izložba posvećena dobrovoljcima”. Politika. 21. 11. 2020. 
  8. ^ „Sve će to restitucija pozlatiti”. Politika. 13. 10. 2013. 
  9. ^ „Udruženje dobrovoljaca 1912 – 1918. godine”. Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]