Fetalna anemija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fetalna anemija
Mikrografija koja pokazuje virusne promene u crvenim krvnim zrncima fetusa kod fetalne anamije izazvane infekcijom parvovirusom B19.
SpecijalnostiNeonatologija

Fetalna anemija (FA) je već dugi niz godina poznata kao opasna komplikacija trudnoće. Njeni najčešći uzroci su aloimunizacija i infekcija majke parvovirusom B19. FA se može povezati i sa mnogim različitim patološkim stanjima uključujući fetalnu aneuploidiju, vaskularne tumore i arteriovenske malformacije fetusa ili placente i nasledna stanja kao što su alfa-talasemija ili genetski metabolički poremećaji.[1]

Dopler ultrasonografska procena (kojom se vršne brzine sistolnog krvotoka u srednjoj cerebralnoj arteriji), aktuelni je standard prakse koji se koristi se za dijagnozu i lečenje fetalne anemije i intravaskularna intrauterina transfuzije.[1]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Fetalna anemija se najčešće javlja kada majka i beba imaju nekompatibilne krvne grupe. Najčešći uzrok je Rh nekompatibilnost – kada majka ima Rh negativnu krvnu grupu, a beba Rh pozitivnu krvnu grupu. Imuni sistem majke tretira bebina Rh-pozitivna crvena krvna zrnca kao „strane osvajače“ i šalje antitela da se bore protiv njih. Antitela prolaze kroz placentu i vezuju se za crvena krvna zrnca bebe. Bebin sopstveni imuni sistem se tada uključuje u borbu protiv invazivnih antitela. Ta reakcija dovodi do uništenja mnogih crvenih krvnih zrnaca bebe.[2]

Neke urođene infekcije (infekcije prenete sa majke na bebu pre rođenja), kao što je parvovirus B19 (peta bolest), takođe mogu izazvati fetalnu anemiju. Ova stanja mogu privremeno zaustaviti proizvodnju bebinih crvenih krvnih zrnaca.

Još jedan uzrok fetalne anemije je sekvenca polieitemije blizanačke anemije (TAPS), stanje koje se može razviti tokom trudnoće koja uključuje identične blizance, koji dele placentu. U retkim slučajevima, krv iz zajedničke placente postaje neravnomerno raspoređena između blizanaca. Jedan blizanac može dobiti premalo krvi, što dovodi do niskog nivoa crvenih krvnih zrnaca.

Fetalna anemija je takođe povezana sa određenim genetskim i metaboličkim poremećajima, kao što su Daunov sindrom (trizomija 21)[3] i Niman-Pikova bolest.[4]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Fetalna anemija se može otkriti tokom trudnoće prenatalnim testiranjem . Neki testovi mogu biti rutinski, dok se drugi mogu obaviti da bi se proverila posebno fetalna anemija.[5]

Prenatalni ultrazvuk[uredi | uredi izvor]

Prenatalni ultrazvuk može otkriti znake fetalne srčane insuficijencije ili neobičnog protoka krvi u sudu.

Testiranje krvi majke[uredi | uredi izvor]

Testiranje krvi majke može otkriti specifična antitela koja mogu izazvati anemiju kod bebe.

Amniocenteza[uredi | uredi izvor]

Amniocenteza može da testira amnionsku tečnost da odredi kako se crvena krvna zrnca razlažu u fetalnom cirkulatornom sistemu. Radi se tako što se igla ubacuje kroz stomak majke kako bi se prikupio uzorak amnionske tečnosti. Kako u većini slučajeva ultrazvuk može otkriti fetalnu anemiju, danas je amniocenteza retko potrebna za dijagnozu.

Uzimanje fetalne krvi[uredi | uredi izvor]

Uzimanjem krvi fetusa iz pupčane vene ima za cilj otkrije anemiju. Ovaj test je sličan amniocentezi, ali se igla ultrazvukom uvodi u pupčanu venu.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Fetalna anemija se može lečiti in-utero terapijom, što dovodi do značajnog poboljšanja perinatalnog ishoda, koji je poslednjih godina zabeležena po stopi živog rađanja od čak 95%.[1] Rizične trudnoće zahtevaju serijski nadzor kako bi se obezbedila blagovremena intervencija intrauterinom transfuzijom.[6] Ova procedura se izvodi u bolnici. Krv se ubacuje kroz iglu postavljenu u pupčanu venu. U zavisnosti od anemije bebe, mogu se preporučiti dodatne transfuzije.[5]

Dodatna uloga intravenske imunoglobulinske terapije i dugoročne posledice stanja su predmet aktivnih istraživanja koja su u toku.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Kod beba kod kojih se pravovremeno i adekvatno leči fetalna anemija imaju odličnu prognozu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Prefumo, Federico; Fichera, Anna; Fratelli, Nicola; Sartori, Enrico (2019). „Fetal anemia: Diagnosis and management”. Best Practice & Research. Clinical Obstetrics & Gynaecology. 58: 2—14. ISSN 1532-1932. PMID 30718211. doi:10.1016/j.bpobgyn.2019.01.001. 
  2. ^ „Fetal Anemia - Stanford Medicine Children's Health”. www.stanfordchildrens.org. Pristupljeno 2024-01-19. 
  3. ^ Morris, JK; Mutton, DE; Alberman, E (2002). „Revised estimates of the maternal age specific live birth prevalence of Down's syndrome”. Journal of Medical Screening. 9 (1): 2—6. PMID 11943789. doi:10.1136/jms.9.1.2. 
  4. ^ Niman-Pikova bolest Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. septembar 2011), Pristupljeno 4. 10. 2010. na osnovu dozvole.
  5. ^ a b „Fetal Anemia”. Mercy (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-19. 
  6. ^ Brennand, Janet; Cameron, Alan (2008). „Fetal anaemia: diagnosis and management”. Best Practice & Research. Clinical Obstetrics & Gynaecology. 22 (1): 15—29. ISSN 1521-6934. PMID 17904904. doi:10.1016/j.bpobgyn.2007.08.005. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).