Frančesko Kalkanjo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frančesko Kalkanjo
Datum rođenja1528.
Mesto rođenjaBreša
Datum smrti23. decembar 1550.(1550-12-23) (21/22 god.)
Mesto smrtiVenecija

Frančesko Kalkanjo (ital. Francesco Calcagno; 1528, Breša23. decembar 1550) bio je mladi franjevački fratar, kojeg je venecijska inkvizicija pogubila zbog blasfemije i homoseksualnosti.

Venecijska inkvizicija[uredi | uredi izvor]

Kalkanjo, dvadesetdvogodišnji fratar iz Breše, saslušan je u 15. jula 1550, a pogugljen u Veneciji 23. decembra 1550, nakon istrage koju je sprovela Sveta kancelarija Venecijske inkvizicije, a koja je Frančeska dovela u vezu sa ateističkom blasfemijom i homoseksualnošću.

Čovek blizak Kalkanju je svedočio da je Franjevac spavao sa po dečakom skoro svaku noć, verovao da je Isus imao seksualne odnose sa apostolom Jovanom, i da je poricao postojanje Boga i raja, kao i besmrtnost ljudske duše.[1]

Kalkanjo je priznao sve optužbe i pomenuo da je jednom razgovarao sa Laurom di Glisentijem da Vestoneom, ateistom koje je rekao da ne veruje ni u šta, sem u ono što može da vidi, kao i da usled toga, možeš verovati ili reći bilo šta o Hristu, bez obzira koliko to bilo degradirajuće, kao na primer da mu je apostol Jovan bio dečko.[2]

On je inkviziciji takođe rekao da je na njega uticala La kacarija, homoerotični dijalog Antonija Vinjalija koji je tajno, ali na široko distribuiran u to vreme.[3]

Lišen titule fratra, on je zadržao svoj buntovnički stav i nastavio da izvrgava ruglu Katoličku crkvu i njena verovanja u vezi sa misom, iako mu je to bilo zabranjeno. Istraga se nakon pet meseci završila, a on je osuđen i pogubljen.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tucker, Scott (1997). The Queer Question: Essays on Desire and Democracy. Boston: South End Press. str. 46. ISBN 978-0-89608-577-0. 
  2. ^ a b Dall'Orto, Giovanni (2004). Nature is a Mother Most Sweet: Homosexuality in Sixteenth- and Seventeenth-Century Italian Libertinism. New York: South Palgrave Macmillan. str. 83—104. ISBN 978-0-312-24026-4. 
  3. ^ Gianetti, Laura (2009). Lelia's Kiss: Imagining Gender, Sex, and Marriage in Italian Renaissance Comedy. Toronto: University of Toronto Press. str. 163. ISBN 978-0-8020-9951-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]