Фратри и усташе кољу

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ustaše sa odsečenom glavom Jovana Blaženovića iz Drakulića
Nastanak
Radni naslovFratri i ustaše kolju
AutorLazar Lukajić
Jeziksrpski
Sadržaj
TemaTragično i stravično svjedočanstvo o pokolju Srba od strane ustaša u selima kod Banja Luke, u februaru 1942. godine.
LokalizacijaDrugi svetski rat 1942 Drakulić, Šargovac, Motike, Piskavica i Ivanjska
Izdavanje
IzdavanjeBeograd 2005, Fond za istraživanje genocida
Broj stranica672
Klasifikacija
ISBN?86-85707-00-5

Fratri i ustaše kolju“ jeste knjiga Lazara Lukajića, koje govori o stravičnim pokoljima koje su ustaše počinile u Drugom svetskom ratu na teritoriji NDH prema srpskom, pravoslavnom stanovništvu.[1]

Struktura i sadržaj knjige[uredi | uredi izvor]

Centralni deo priče zauzima 7. februar 1942. godine u selima Bosanske Krajine, oko Banja Luke: Drakulić, Šargovac, Motike, Piskavica i Ivanjska. Tada su za jedan dan ustaški krvnici koje je predvodio rimokatolički fratar Miroslav Filipović - Majstorović, poznat pod nadimkom „Fra Sotona“, ubili najmanje 2.300 Srba, od čega je bilo više od 550 dece mlađe od 12 godina.[2]

Srpske žrtve su ubijane u svojim kućama na najstrašnije načine. Ustaše su koristili srbomlate, srbosjek, bajonete, žice i druga oružja. Srpske kuće su paljene i rušene. Ustaške horde za ovu akciju bile su sačinjene od jedinica iz Zagreba i Banja Luke, potpomognuti lokalnim Hrvatima tj, komšijama nastradalih Srba. Ovo je ujedno i najveći jednodnevni pokolj u Drugom svetskom ratu.[3]

U knjizi se mogu pročitati i svedočenja pojedinih preživjelih svedoka, koji su posle rata svedočili o svim užasima koje su videli svojim očima.[4]

Knjiga prikazuje na direktan način spregu između Vatikana (papske države) i ustaškog pokreta, odnosno kako i zašto je nastala Nezavisna Država Hrvatska, aprila 1941. Ko joj je bio pokrovitelj i zašto.[5] U knjizi su tačno navedena imena poznatih sveštenika, ustaških koljača: Miroslav Filipović - Majstorović, Ljubo Miloš i drugi. Upravo su franjevci u NDH bili pokretačka snaga za mnoge zločine nad Srbima, pošto je više od 2.000 rimokatoličkih sveštenika aktivno učestvovalo u ustaškom genocidu nad Srbima.[6]

Autor Lazar Lukajić je svoje pisanje knjige počeo još 1955. godine, kada je radio kao učitelj u osnovnoj školi u Šipragama. Sa njime je radila i učiteljica Dobrila Martinović, koja je preživela taj stravični pokolj, gledajući kako „Fra Sotona“ pred njenim očima kolje devojčicu Radojku Glamočanin.

Knjiga je izdata 2005. godine u izdanju Fonda za istraživanje genocida.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]