Haim Vajcman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Haim Vajcman
Haim Vajcman oko 1918.
Lični podaci
Datum rođenja(1874-11-27)27. novembar 1874.
Mesto rođenjaMotal, Ruska Imperija
Datum smrti9. novembar 1952.(1952-11-09) (77 god.)
Mesto smrtiRehovot, Izrael
NarodnostJevrej
UniverzitetTechnische Universität Darmstadt, Univerziteta u Friburu, Tehnički univerzitet u Berlinu
Politička karijera
Politička
stranka
General Zionists
17. februar 1949 — 9. novembar 1952.
NaslednikJicak Ben-Cvi

Haim Vajcman (hebr. חיים עזריאל ויצמןMotal, 27. novembar 1874Rehovot, 9. novembar 1952) je istaknuti jevrejski političar i državnik, koji je bio prvi predsednik Države Izrael od 1949. godine do 1952. godine.[1] Bio je predsednik Svetske cionističke organizacije. Osnovao je Vajcmanov institut u Rehovotu.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u malom mestu Motol blizu Pinska u Ruskoj Imperiji (sada je to u Belorusiji). Diplomirao je hemiju 1899. godine na univerzitetu u Frajburgu u Švajcarskoj. Predavao je hemiju na univerzitetu u Ženevi od 1901. godine do 1903. godine. Kasnije je predavao na univerzitetu u Mančesteru. Postao je britanski državljanin 1910. U Prvom svetskom ratu bio je od 1916. godine do 1919. godine direktor laboratorija britanskog admiraliteta. Postao je čuven u Mančesteru, jer je otkrio kako se pomoću bakterijske fermentacije može proizvesti velika količina poželjne supstance.[1] Danas se on smatra ocem industrijske fermentacije. Koristio je bakteriju Klostridium acetubutulikum da bi proizveo aceton. Aceton se koristio za proizvodnju eksploziva veoma važnih u Prvom svetskom ratu. Vajcman je predao prava proizvodnje acetona jednoj korporaciji u zamenu za stalnu isplatu određene količine novca.

Politički vođa cionista[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa lordom Balforom radio je 1917. godine na Balforovoj deklaraciji, koja je naglašavala da se britanska vlada zalaže za uspostavu Palestine kao nacionalne države Jevreja. Zajedno sa budućim kraljem Fejsalom I od Iraka potpisao je 3. januara 1919. godine Fejsal-Vajcmanov sporazum i uspostavio je odnose Arapa i Jevreja na Bliskom istoku. Fejsal je tada prihvatio Balforovu deklaraciju pod uslovom da se ispune britanska obećanja data tokom rata o nezavisnosti Arapa.

Posle 1920. godine dva puta je bio predsednik Svetske cionističke organizacije (1920—1931) i (1935—1946). Zajedno sa Albertom Ajnštajnom krenuo je 1921. godine u sakupljanje novca za osnivanje Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. Osim toga posvetio se i osnivanju naučnog instituta za fundamentalna istraživanja u gradu Rehovotu. Vajcman je nauku smatrao važnom kao sredstvo obezbeđenja mira i prosperiteta za to područje. Njegovim naporima i novcem Izraela Sifa osnovan je 1934. godine istraživački institut Danijel Sif. Vajcman je aktivno učestvovao u radu instituta baveći se organskom hemijom. Taj institut je 1949. godine preimenovan u Vajcmanov naučni institut u čast Vajcmana.

Kao predsednik Svetske cionističke organizacije obratio se 1936. godine Pilovoj komisiji, čiji zadatak je bio da razmotre Britanski mandat nad Palestinom. Bio je uveren da komisija predstavlja novu nadu za cionistički pokret. Za vreme Drugog svetskog rata bio je počasni savetnik britanskog ministra snabdevanja. Tada je istraživao veštačku gumu i visokooktanski benzin. Saveznici su bili odsečeni od izvora kaučuka zbog japanske okupacije oblasti, koje su ga proizvodile. Tbog toga je bilo veoma važno proizvesti veštačku gumu. Sreo se sa američkim predsednikom Harijem Trumanom i od njega je nastojao da dobije podršku za osnivanje države Izrael.[1] Postao je 1949. godine prvi predsednik Izraela. Njegov nećak Ezer Vajcman je takođe kasnije postao predsednik Izraela.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 12. ISBN 86-331-2112-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Citirani radovi[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]