Pređi na sadržaj

Hamzaga Husedžinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


Hamzaga Husedžinović
Lični podaci
Datum rođenja1880.
Mesto rođenjaBanja Luka, Osmansko carstvo
pod austrougarskom okupacijom
Datum smrti1958.
Mesto smrtiBanja Luka, Jugoslavija
DržavljanstvoOsmansko carstvo
Austrougarska
Jugoslavija
Religijaislam
Politička karijera
Politička
stranka
JMO
Gradonačenik Banje Luke
oktobar 1928. — 9. april 1932.
PrethodnikHasanbeg Džinić?
NaslednikHasanbeg Džinić
Gradonačenik Banje Luke
1941. — 1941.
PrethodnikMuhamed Tabaković
NaslednikRifat-beg Džinić

Hamzaga Husedžinović bio je banjalučki industrijalac, političar i gradonačelnik Banje Luke.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gradonačelnik Banjaluke[uredi | uredi izvor]

Afera i smena[uredi | uredi izvor]

Hamzaga Husedžinović smenjen je s mesta gradonačelnika 9. aprila 1932. godine, zbog učestvovanja u tuči dan ranije koja je dovela do smrti Dušana, Cvija i Đurđa Aljetića.

Dana 4. aprila 1932. godine, sud je presudio da posed Aljetića pripada Husedžinoviću. Stoga je Husedžinović 8. aprila krenuo da preuzme taj posed zajedno sa svojom ekipom i dva žandarma. Najpre je sudski glasnik predao odluku suda Dušaju Aljetiću. Međutim, Aljetić je odgovorio da je ova odluka trebalo da mu bude uručena još dva dana ranije i da će on pre pasti mrtav nego što će dozvoliti da mu neko otme posed i kuću. U međuvremenu, stigli su i poznanici Hamzage Husedžinovića, kao i automobil s Husedžinovićem, njegovim sinom Munibom, ali i sudijom i geometrom. Zbog napetog stanja u domu Aljetića, žandarmi su s komandantom prvi prišli kući Aljetića u nameri da ih umire. Nekoliko minuta nakon patrole, do kuće Aljetića stigla je i Husedžinovićeva ekipa od 20-ak ljudi. Munib Husedžinović nosio je pištolj u džepu kaputa. Sudija je pokušao da uruči presudu Dušanu Aljetiću, koji je tvrdio da je reč o prevari kako bi mu se oteo posed. Sudija je pozvao žandarme da reaguju, dok je s druge strane poseda ekipa došljaka na čelu s izvesnim Hamdijom Čolakom uzela tronožac geometru. Aljetići su se naoružali, pa je ovaj pokušao tronošcem da ih udari. Dok je sudski glasnik smirivao strasti, Dušan Aljetić jurnuo je ka Salihu Husedžinoviću, koji je takođe imao pištolj. Dok je bežao, Salih je pao i ispalio nekoliko hitaca ka Dušanu, koji ga je gađao sekiricom, i njegovom sinu Cviji.

Nakon ovih hitaca, nastalo je opšte puškaranje. S druge strane poseda, dva žandara pokušala su da smire situaciju, kada je jednog od njih kocem po glavi udario Stojan Ajetić. Žandarm je pao i ispala mu je puška koju je dohvatio Dušan Aljetić. Dušan je pušku uperio ka komandantu žandarmerije, te je nakon nekoliko upozorenja da to ne čini, drugi žandarm ustrelio Dušana Ajetića. Međutim, ovaj metak nije usmrtio Dušana, koji je imao tri prostrelne rane, a njegov sin Cvijo dve.[1]

Neke novine, poput Pravde, tvrdile su da je Husedžinović bespravno pokušao da prisvoji posed ovih seljaka.

Tokom izricanja presude, u sudnici je bilo toliko mnogo ljudi, da je sudska sala bila premala da primi sve one koji su to želeli. Presuda je doneta tačno u 12 časova. Prema presudi, Salih Husedžinović, sinovac Hamzagin, osuđen je na 3 meseca zatvora. Hamdija Čolak osuđen je na 4 meseca strogog zatvora. Stojan i Mihailo Aljetić osuđeni su na 12 dana zatvora i 10 dana zatvora.

Munib i Hamzaga Husedžinović oslobođeni su krivice.

Sud je utvrdio da su isključivo žandarmi krivi za smrt Aljetića, dok su ostali krivi samo zbog nanošenja telesnih povreda.[2]

Neredi u Zalužanima[uredi | uredi izvor]

U maju 1936. godine, došlo je do novog sukoba s komšijama oko zemljišta u selu Zalužani.

Duže vreme tinjao je sukob između Husedžinovića i Ilije Kešljevića oko 5 i po dunuma zemlje. Ilija je tvrdio da su tu zemlju obrađivali još njegovi dedovi, a s druge strane Hamzaga je ponovo na osnovu sudskog rešenja pokušao da je preotme. Kešljević zemlju nije želeo da preda, te je 20. maja u selo došla komisije sreskog suda iz Banje Luke zajedno s jednom žandarmerijskom patrolom, koja je izvršila svoj posao iako Kešljević nije bio kod kuće i nije bio upoznat s tim. Nakon toga, Teufik Getarić, Hamzagin zet, počeo je da ore to zemljište na kom je već bio posejan kukuruz. Kad su to primetile 50-godišnja Manda (žena Ilijina) i njena snaha, 30-godišnja Jela, nasrnule su na žandarme s vilama u rukama. Žandarmi su ih razoružali, ali je Ilijin sin Petar nasrnuo na njih kad je video šta se dešava. Nakon nekoliko poziva, Petar nije želeo da se zaustavi, te je šef patrole u njega ispalio 3 metka i teško ga ranio u trbuh.

Okupio se veliki broj seljaka koji su protestovali, ali su se razišli nakon dolaska žandarmerijskog pojačanja. Petar Kešljević prevežen je u bolnicu gde se oporavio.

Zbog suprotstavljanja vlasti i upućivanja psovki državnim organima, za ovaj dogaćaj pred optuženičkoj klupi našli su se Kešljevići koji su poricali krivicu. Krivom je proglašena Manda Kešljević i osuđena na kaznu od 600 dinara ili 10 dana zatvora, to jest na 3 godine uslovno. Ostali su oslobođeni, a Hamzaga Husedžinović dobio je novih 5 i po dunuma zemlje.[3]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Poslijeratni život[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]