Pređi na sadržaj

Horst Valdemar Janson

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
H. V. Janson
Lični podaci
Datum rođenja(1913-10-04)4. oktobar 1913.
Mesto rođenjaSankt Peterburg, Rusija Rusija
Datum smrti30. septembar 1982.(1982-09-30) (68 god.)
Obrazovanje
Naučni rad
Institucija
  • University of New York
  • Worcester Art Museum
  • University of Iowa School of Art and Art History
  • Radcliffe College

Horst Valdemar Janson (nem. Horst Waldemar Janson; 4. oktobar 1913 - 30. septembar 1982) koji je objavljivao pod pseudonimom H. V. Janson (nem. H. W. Janson) bio je profesor istorije umetnosti nemačko-ruskog porekla, poznat po svojoj knjizi "Istorija umetnosti" (History of Art) objavljenoj 1962, koja je od tada prodata u više od četiri miliona kopija na petnaest jezika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Janson je rođen u Sankt Peterburgu 1913. kao dete Fridriha Jansona (nem. Friedrich Janson, 1875–1927) i Helene Porš (nem. Helene Porsch, 1879–1974), koji su bili luteranci baltičko nemačkog porekla.[1][2] Nakon Oktobarske revolucije, porodica se preselila u Finsku, a zatim u Hamburg, gde je Janson pohađao Vilhelm gimnaziju (nem. Wilhelm-Gymnasium). Završava gimnaziju 1932. i upisuje Univerzitet u Minhenu, a zatim i istoriju umetnosti na Univerzitetu u Hamburgu, gde je bio student Ervina Panovskog. 1935, na predlog Panovskog, Janson se seli u SAD. 1941. se ženi Dorom Džejn Hajnberg, studentkinjom istorije umetnosti, koja je kasnije bila koautor mnogih njegovih dela. Završava svoj doktorat na Harvardu 1942. i piše disertaciju na temu Mikelocove (ital. Michelozzo) umetnosti.

Predavao je u Muzeju umetnosti u Vusteru (Worcester Art Museum) (1936-1938) i na Univerzitetu u Ajovi (University of Iowa School of Art and Art History) (1938-1941). Bio je profesor na Univerzitetu Vašington od 1941. do 1949, kada prelazi na Univerzitet u Njujorku (New York University), gde razvija odeljenje za umetnost i predaje na Institutu lepih umetnosti (Institute of Fine Arts). Janson je preminuo 1982. u vozu između Ciriha i Milana.

Akademska postignuća[uredi | uredi izvor]

Napisao je mnoga dela o renesansnoj umetnosti i skulpturi 19. veka, od kojih su Apes and Ape Lore in the Middle Ages and the Renaissance (1952) i Sculpture of Donatello (1957) osvojili nagrade. U kasnijim godinama života bavio se dijalogom između istoka i zapada u umetnosti. Tokom svoje karijere, Janson je između ostalog bio konsultant za set knjiga Time Life Library of Art, predsednik udruženja College Art Association, urednik seta knjiga Art Bulletin i jedan od osnivača i predsednik Renesansnog udruženja Amerike (Renaissance Society of America). Takođe je pisao knjige o umetnosti za mlade ljude, neretko u saradnji sa svojom suprugom.

Jansonov najznačajniji doprinos istoriji umetnosti predstavlja njegovo delo "Istorija umetnosti", objavljeno 1962. Ovo delo je od tada postalo standard i uzor na koji se ugledaju današnji udžbenici iz ove oblasti.[3]

Kritike feminista[uredi | uredi izvor]

Uprkos popularnosti i uticaju Istorije umetnosti, ovo delo je pretrpelo oštre kritike. Feministkinje i istoričarke umetnosti Norma Broud (eng. Norma Broude) i Meri Garar (eng. Mary Garrard) kažu: "Umetnice u pedesetim i šezdesetim godinama su trpele profesionalnu izolaciju ne samo jedne od drugih, već i od sopstvene istorije. U vremenu kada su slikarke iz prošlosti faktički bile izbrisane iz istorije, Jansonova uticajna knjiga Istorija umetnosti nije sadržala ime ili delo ni jedne jedine umetnice, tako isključujući žene iz istorije umetnosti (...) ."[4] Jansonovo isključivanje žena iz umetnosti je poljuljalo njegovu reputaciju istoričara umetnosti, zato što njegova dela prikazuju samo deo istorije, izbegavajući bilo koje delo koje nije naslikao muškarac. Jednom prilikom, Sem Hanter, tadašnji kustos u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku upoznao je poznatu umetnicu Idel Veber sa Jansonom. On je bio veliki obožavalac njenih dela ali je rekao da ne uključuje umetnice u svoja dela.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ admin (2018-02-21). „Janson, Horst Woldemar” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 02. 2020. g. Pristupljeno 2020-03-04.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  2. ^ Sears, Elizabeth; Schoell-Glass, Charlotte (jun 2013). „An Émigré Art Historian and America: H. W. Janson”. The Art Bulletin. 95 (2): 219—242. ISSN 0004-3079. doi:10.1080/00043079.2013.10786070. 
  3. ^ Russell, John (1982-10-03). „Prof. H. W. Janson Is Dead at 68; Wrote Best-Selling 'History of Art'. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2020-03-04. 
  4. ^ Broude, Norma; Garrard, Mary D. (1996-09-01). Power of Feminist Art (na jeziku: engleski). Harry N. Abrams. ISBN 978-0-8109-2659-2. 
  5. ^ „Idelle Weber Catalogue”. www.artnet.com. Pristupljeno 2020-03-04. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]